LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Svetište Majke Božje Goričke

Svetište Majke Božje Goričke, najveće u Krčkoj biskupiji, ubraja se među najstarija marijanska svetišta u Hrvatskoj. Svetište potječe iz XI. stoljeća, a nalazilo se u predjelu “Goričice” u današnjem Jurandvoru, odakle mu i naziv “Goričke”. Na sadašnjem mjestu izgrađeno je tijekom XV. stoljeća, a posvećeno 1550. godine po biskupu Albertu Dujmu de Gliricisu. Predaja kaže da su djeca u tri navrata (1415. g.) na čudesan način pronašla na ovom brijegu kip Majke Božje iz crkvice u Jurandvoru.

Pokraj crkve nalazila se kuća Bratovštine Majke Božje Goričke, čiji se statut čuva u Zagrebu, a najstariji je statut jedne bratovštine u Hrvatskoj pisan glagoljskim pismom (1425. g.). Godine 1603. bratovština je imala stotinu članova! Članovi Bratovštine bili su i benediktinci iz obližnje Opatije sv. Lucije, koji su do utrnuća samostana 1465. godine i upravljali Svetištem. Bratovštini su pripadali i neki članovi obitelji krčkih knezova Frankopana (Nikola IV. sa ženom Dorotejom, knez Ivan i kneginja Elizabeta). Iz 1590. godine imamo svjedočanstvo biskupa Davida koji piše da je ovo glavno svetište na otoku Krku, a mjesni župnik bilježi g. 1673. kako je u Svetištu Majke Božje Goričke misa svakog blagdana i nedjelje te da vjernički puk petnaest puta na godinu hodočasti Gospi u procesijama.

Do Svetišta Majke Božje Goričke sada vodi i uska asfaltirana cesta, no donedavna se dolazilo isključivo zavjetnim stubama građenim od 1877.-1891. (ima ih 237), po kojima su izgrađene, u bronci salivene postaje križnog puta, blagoslovljene na Prvu korizmenu nedjelju 2003. g. Godine 1896. papa Leon XIII. dao je vjernicima-hodočasnicima mogućnost zadobivanja potpunog oprosta na blagdane Velike i Male Gospe, na Pedesetnicu i Duhovski ponedjeljak. Sveti zbor obreda iz Rima dopustio je godine 1899. slavlje zavjetne mise BDM u Svetištu. Svete mise slave se u Svetištu Majke Božje Goričke svakog Marijinog blagdana, posebno na Veliku i Malu Gospu, te na Pedesetnicu, kao i svake nedjelje Marijinih mjeseci svibnja i listopada, te se svake korizmene nedjelje po zavjetnim stubama moli križni put i u crkvi slavi Euharistija.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Svetište Majke Božje Trsatske

Crkva Gospe Trsatske jedno je od najstarijih hrvatskih marijanskih svetišta. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankapana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta. Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankapan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su kasnije. Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena “Majka milosti”. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti papa. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Bijele i Samarske stijene

Bijele i Samarske stijene su strogi rezervat i nalaze se u središnjem dijelu Velike Kapele u Primorskoj-goranskoj i Karlovačkoj županiji. Rezervat je proglašen 24. siječnja 1985. Reljef obuhvaća brojne vapnenačke stijene. Na kamenim blokovima raste šuma jele, smreke te bukve.

Strogi rezervat je područje u kojem je priroda neizmijenjena ili neznatno izmijenjena ljudskom djelatnosću. Zabranjena je svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih radova koji bi mogli narušiti slobodno razvijanje prirode.

Najviši vrh Samarskih stijena iznosi 1302 m, a zapadno od njih nalaze se Bijele stijene s najvišim vrhom od 1335 m. 1952. godine planinari PDS “Velebit” iz Zagreba podignuli su “Ratkovo sklonište”. U rezervatu se nalaze se najraznolikije pojave krške prirode. Od flore tu se nalaze, primjerice, runolist, srčanik, dragušac. U sačuvanoj prirodi žive medvjedi, lasice, puhovi i kune.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Medvednica

Park prirode Medvednica proglašen je 1981. godine. Šume Medvednice spuštaju se gotovo do samog središta Zagreba. Osim mira i zelenila, ova planina obiluje bogatim i raznolikim životinjskim svijetom, ali i posebnostima kao što su Šumska staza ‘Bliznec’ za osobe s invaliditetom, špilja Veternica, srednjovjekovni rudnici Zrinski i Francuski rudnici, Sljemenska kapelica Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata, 500 Horvatovih stuba i drugo.

Najviši vrh Medvednice je Sljeme, visoko 1033 m. Na njemu se nalazi radiotelevizijski toranj visok 169 m. Do 2007. godine do vrha je vodila žičara. Na Sljemenu se nalazi i skijaška staza na kojoj se održava utrka Snježna kraljica.

Najočuvanija utvrda Medvednice je Medvedgrad, sagrađen u 13. stoljeću i koji je služio za obranu Kaptola i biskupskih posjeda. Na Medvedgradu se nalazi i Oltar domovine, spomenik svim palima u Domovinskom ratu. Na kamenim kockama, posloženima u hrvatski grb, isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, Veliki križ, te stihovi hrvatske himne. Oko i na spomeniku položeno je 29 staklenih plavih i bijelih “kapi”. Kameni blokovi skulpture izgrađeni su od kamena iz svih hrvatskih županija. U sredini se nalazi “vječni oganj”.

Druga utvrda je Susedgrad, također sagrađena u 13. stoljeću. Poznat je po bitki koja se dogodila podno njegovih zidina tijekom Seljačke bune. Također, pokraj Gornje Stubice postoji Dvorac Oršić koji je izgrađen 1756. godine na temeljima utvrde sagrađene u 13. stoljeću. Kasnije je dvorac preuređen i pretvoren u Muzej seljačkih buna.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Učka

Park Prirode Učka se nalazi u planinskom masivu Učke u Hrvatskoj, u blizini grada Rijeke i obuhvaća površinu od 160 četvornih kilometara. Park prirode je proglašen zaštićenim područjem 1999. godine. Blizina mora pogoduje specifičnoj klimi i bujnoj vegetaciji do vršnih predjela. Mnoge zaštićene i rijetke životinjske i biljne vrste se stoga mogu naći u rezervatu.

Mnogo je poznatih atrakcija Učke. Prvo je Vojak, stjenoviti greben najvišeg vrha Učke, gdje se sa stare kule, izgrađene početkom prošlog stoljeća, pruža veličanstven pogled na Istru, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe i Italiju. Postavljeni teleskopi pružaju još bolji pogled na okolne krajolike. U neposrednoj blizini nalazi se i uzletište za slobodno letenje ovjesnim jedrilicama i padobranskim jedrima. Druga je točka klanac Vela draga, prirodni fenomen, klesan tijekom dugog geološkog razdoblja potresima, vjetrovima, suncem i vodom, danas je zaštićen u kategoriji geomorfološki spomenik prirode.

Treći je Zagrad – Kožljak, kaštel mističnog izgleda koji još i danas skriva tajne iz vremena u kojem je bio naseljen, zatim kanjon Mošćeničke Drage, jedna od najljepših bujičnih dolina, sa svojim strmim, duboko usječenim stjenovitim stranama i još uvijek obrađenim terasama iznad kojih dominira Učka. Valja spomenuti i Brajkov vrh u čijem je podnožju stalni izvor koji se prelijeva iz jednog korita u drugo, te Veli Planik gdje se s najvišeg vrha sjevernog dijela masiva Učke pruža jedinstven pogled od 360 stupnjeva.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Papuk

Park prirode Papuk se smjestio u gorskim šumskim predjelima Papuka, a parkom prirode je proglašen 23. travnja 1999. Godine 2007. Papuk je zbog vrijednog geološkog nasljeđa postao dijelom europske i svjetske asocijacije geoparkova i prvim geoparkom u Hrvatskoj — Papuk Geopark. Geomorfološke, klimatske i vegetacijske karakteristike Parka prirode Papuk osiguravaju odlična prirodna staništa za brojne biljne i životinjske vrste.

Šumska vegetacija pokriva više od 96% područja. Dominantna vrsta drveća je bukva. Ovdje žive gotovo svi predstavnici srednjoeuropske faune, no prije 200 godina ovo je područje također bilo nastanjeno medvjedima, vukovima i risovima. Danas su guste šume Papuka stanište i utočište jelena, srna, divljih svinja, lisica i kuna… Papuk pruža odlična staništa i brojnim vrstama ptica i Međunarodno je vrlo važno područje za ptice. Ponor Uviraljka je važno zimovalište za šišmiše. Gotovo 1300 vrsta biljaka (više od četvrtine cijele Hrvatske flore) raste na Papuku.

Brojne planinarske staze omogućuju posjetiteljima šetnju slikovitom prirodom koja je privlačna i različita u svako godišnje doba. Ljeti se izletnici mogu osvježiti u bazenima s termalnom vodom u Velikoj i u Orahovičkom jezeru. Iako na Papuku nema uređenih skijališta, ljubitelji snijega i zimskih sportova mogu uživati u skijanju, sanjkanju ili samo u šetnji. Penjalište Sokoline, s uređenim smjerovima, omogućuje bavljenje športskim penjanjem, a stijena je idealna za trening i stjecanje osnovnih penjačkih vještina. Na području Papuka postoji 104 kilometra označenih biciklističkih staza. Ukoliko se nađete u Parku prirode u blizini Velike, svakako prošetajte poučnom stazom Lapjak, gdje ćete uz pomoć poučnih tabli steći osnovne spoznaje o osobitostima Papuka, a odatle možete i na vrh Pliša, gdje je paragliding uzletište, s kojega se može spustiti zrakom. Druga je poučna staza na području Jankovca, gdje je i planinarski dom koji posjetiteljima nudi smještaj i okrjepu.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Biokovo

Park prirode Biokovo proglašen je 1981. godine, a obuhvaća istoimeni planinski masiv Biokovo. Najviši vrh parka Sveti Jure s 1762 metra nadmorske visine ujedno je i najviši vrh planine Biokovo te treći najviši vrh u Hrvatskoj. Biokovo se ističe izraženim krškim reljefom. Na tom se području nalazi velik broj špilja i jama te ponikava, škrapa i kamenica.

Neka od glavnih obilježja Parka prirode Biokovo su jama Amfora (-788 m) te najdublja jama na Biokovu jama Mokre noge (-842 m) i mnoge endemične biljne i životinjske vrste te značajna paleontološka nalazišta. Uz prekrasne krajobraze i vidikovce, u parku se nalaze i posebni geomorfološki rezervati i posebni rezervati šumske vegetacije bukve i jele te autohtone šume crnog dalmatinskog bora.

Planinu Biokovo godišnje posjeti oko 50.000 turista. Veliki turistički značaj predstavlja Biokovska cesta koja vodi do vrha i koja je tijekom turističke sezone krcata vozilima. Prema pravilima parka, na cesti smije biti najviše 80 vozila.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Vransko jezero

Park prirode Vransko jezero je jedan od 11 parkova prirode u Republici Hrvatskoj i obuhvaća Vransko jezero s okolicom. Proglašen je 1999. godine. Vransko jezero je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. To je jezero zapravo krško polje ispunjeno vodom i rijedak primjer kriptodepresije. U parku je dosada zabilježeno oko 235 vrsta ptica, od čega 102 gnjezdarice (ponajviše ptica močvarica), dok je ostalima jezero odmorište prilikom selidbe ili zimovalište. Prema procjenama u parku za jesenje selidbe dnevno boravi između 20 000 i 200 000 ptica.

Posebnost parka je i bogatstvo ribe te razvijeni sportski ribolovni turizam. Dominantna karakteristika Parka je posebni ornitološki rezervat, gotovo netaknutih prirodnih staništa ptica vodarica, rijetkog močvarnog sustava, velike bioraznolikosti, izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti. Sjeverozapadni dio jezera je 1983. godine proglašen posebnim ornitološkim rezervatom i uvršten u popis važnih ornitoloških područja u Europi.

Uz bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, osobito ptica, u Parku se nalaze i brojni ostaci kulturno-povijesne baštine. Posebno je zanimljiv Stari grad Vrana, izgrađen tijekom 9. stoljeća. Bio je benediktinski samostan, a kasnije sjedište templara i ivanovaca. U krunidbenoj izjavi kralja Zvonimira se spominje da samostan zajedno s cjelokupnom imovinom daruje Svetoj stolici kako bi Papinski legati imali osiguran dugotrajan boravak na hrvatskim zemljama. U Banjevcima se nalazi i crkva Sv. Ivana Krstitelja koja datira iz 12. stoljeća, a karakteristična je po ojačanom zvoniku/utvrdi koji je dograđen u 16. stoljeću radi obrane od turskih prodora.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Sjeverni Velebit

Sjeverni Velebit, hrvatski nacionalni park, proglašen je 9. lipnja 1999. godine. Raznovrsnost krških fenomena te biljnoga i životinjskoga svijeta samo su dio posebne slike ove prirodne cjeline. Unutar parka nalaze se strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi, Lukina jama – jedna od najdubljih jama na svijetu (otkrivena 1999.), botanički rezervat “Visibaba” s nalazištem endemične hrvatske sibireje, šumski rezervat Borov vrh, botanički rezervat Zavižan-Balinovac-Velika kosa te glasoviti Velebitski botanički vrt. Na krajnjem jugu se nalazi posebni rezervat šumske vegetacije Štirovača.

Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premužićeva staza. Staza je dugačka 57 km, a prvih 16 km (8-9 sati hoda) prolazi područjem NP Sjeverni Velebit. Uobičajeni smjer kretanja je sa sjevera, od Planinarskog doma Zavižan (1594 m), preko prijevoja Veliki Alan (1412 m) do Oštarijskih vrata (927 m).

Staza je odlično obilježena i ugodna za pješačenje, a kako nema velikih uspona njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje. Ipak, valja imati na umu da je to planinarska staza i da na njen obilazak svakako valja polaziti uz odgovarajuću pripremu, opremu i opskrbu (pojedine dionice traju i po šest sati hoda). Nije građena pomoću betona, cementa i suvremenih strojeva, već je primijenjena tehnika suhozidne gradnje koju su s koljena na koljeno prenosili stanovnici velebitskog podgorja.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Kornati

Nacionalni park Kornati čini veći dio grupe otoka Kornati u hrvatskom dijelu Jadrana u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, u Šibensko-kninskoj županiji.

Nacionalnim parkom je proglašen 1980. i tada je stavljen pod zaštitu. Sastoji se od 89 otoka, otočića i hridi. Od površine parka, samo oko 1/4 je kopno, dok je preostali dio morski ekosustav.

Obiluje prirodnim i kulturnim posebnostima. Okomite litice, “krune” kornatskih otoka, okrenute prema otvorenom moru najpopularniji su fenomen ovoga parka. One su i staništa rijetkih vrsta. Na otocima se nalazi i malena crkva Gospe od Tarca, tipa ruralne kasnoromaničke crkve, sagrađena na mjestu starokršćanske bazilike i izgrađena najvjerojatnije od ostataka te starije crkve.

Osim raznih izleta, kupanja u kristalno čistom i toplom moru te pješačenja po otočju, moguće je organizirano ronjenje te promatranje bogatog svijeta kornatskog podmorja.

#LjetouDomovini