LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Trogirska katedrala

Trogirska katedrala sv. Lovre je jedan od najznamenitijih trogirskih spomenika i UNESCOva zaštićena svjetska baština. Na ovoj su građevini uočljivi stilovi od romanike do baroka, a u njoj su i vrijedna umjetnička djela. Gradnja katedrale počela je 1213. godine na temeljima ranokršćanske katedrale koju su uništili Saraceni 1123. god. Poput prethodne i ova je posvećena Svetom Lovri, no poznata je i kao katedrala sv. Ivana (zaštitnik grada, preminuo 1111.), biskupa koji je bio poznat po svom besprijekornom životu i otporu mađarskom kralju Kolomanu koji je okupirao Dalmaciju i cijelu Hrvatsku.

Katedrala je većinom izgrađena u romaničkom stilu (majstori Stjepan i Matej) do 1251. god., dok je gotički svod izgrađen u 15. st. Gradnja je završila 1589. god. dovršetkom zadnjeg kata zvonika u stilu manirizma, za čiju je gradnju trebalo skoro dva stoljeća. Zvonik je jedan od najzanimljivijih primjera rasta arhitektonskoga spomenika kroz vrijeme u Europi koji djeluje kao presjek svih stilova što su se u Dalmaciji javljali od romanike do manirizma.

Radovanov portal je glavni portal katedrale i ujedno najznačajniji srednjovjekovni portal na istočnom Jadranu te u ovom dijelu Europe. Nazvan je po njegovu autoru Majstoru Radovanu koji ga je isklesao 1240. godine i potpisao s per Raduanum. Skulptura portala karakterističan je primjer gotičkog realizma i humanizma, ali s obilježjima starijeg romaničkog stila.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Krčka katedrala

Krčka biskupija ukorijenila je svoju dugu, “koliko i kršćanstvo”, povijesnu i vjersku pripovijest na kvarnerskim nekad širim (kopnenim, primorskim), potom užim (krčkim), a od 1828. godine na svim otočnim prostorima. Nositelj je duhovnih, kulturnih, znanstvenih (Staroslavenska akademija, 1902.) i glagoljaških postignuća.

Krčka katedrala središnje je zdanje Biskupije. To je trobrodna starokršćanska bazilika (V. st.) koja s romaničkom crkvom sv. Kvirina (XII. st.), zaštitnika Biskupije, zvonikom (XVI. st) povrh kojeg bdije anđeo s trubom, kapelom sv. Barbare, ranokršćanskom krstionicom i apsidom (V-VI. st.) čini jedinstven vjerski kompleks. Posvećena je uznesenju blažene Djevice Marije. Podignuta je na većem prostoru na dnu brežuljka na kojem se smjestio grad Krk. Prvi poznati datirani spomen ove katedrale nalazi se u Darovnici biskupa Ivana iz 1186. godine, a moguće je postojanje ove katedrale u ranokršćanskom vremenu.

Današnja katedrala slijed je raznih obnova i dogradnji. Njen unutarnji prostor ispunile su mnogobrojne dragocjenosti. Izdvajuju se velik mramorni oltar, gotički kip Bogorodice s Djetetom, pozlaćena srebrna frankopanska pala s prikazom Madone u Slavi (XV. st.), kameni kapiteli korintskoga tipa i oni urešeni jedinstvenim starokršćanskim simbolom euharistije – pticom koja se hrani ribom, nadgrobne ploče krčkih biskupa, drvena propovjeda-onica (XVII. st.), slike talijanskih majstora (XVI – XVIII. st.). U tijeku ljetnih mjeseci u katedrali se već tradicionalno zbivaju zapažena koncertna događanja.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Požeška katedrala

Požeška katedrala (katedrala sv. Terezije Avilske) katedralna je crkva Požeške biskupije od osnivanja biskupije 1997. godine. Nalazi se na baroknom Trgu sv. Terezije, u blizini brežuljka na kojemu je nekada bila srednjovjekovna utvrda. Gradnja je odobrena 11. srpnja 1754. godine, a započeta je 28. lipnja 1756. godine. Nakon sedam godina gradnje, biskup Franjo Thauszy posvetio je crkvu 24. srpnja 1763. godine. Nazvana je po sv. Tereziji Avilskoj, španjolskoj redovnici i crkvenoj naučiteljici, koja je obnovila žensku granu karmelićanskog reda. Ona je bila svetica zaštitnica carice Marije Terezije, koja je po njoj i dobila ime.

Vrh prvog zvonika stradao je u oluji 1926. godine, kada je zamijenjen novim koji je visok 63 metra. Interijer je izrađen u baroknom i rokoko stilu. U središtu je oltar sv. Terezije Avilske, dar biskupa Thauszya. Među ostalim oltarima, izdvajaju se oltar sv. Ivana Nepomuka, dar Franje Nádasdya te oltar sv. Mihaela Arkanđela, dar kutjevačkog župnika Josipa Maurovića, rođenog u Požegi. Lijepa propovjedaonica također je dar biskupa Thauszya.

Katedrala je 1893.godine nabavila dva tirolska oltara, radi se o pokrajnjim oltarima Pohođenja Blažene Djevice Marije i Majke Božje Lurdske oba s pripadajućim pobočnim kipovima. Krajem 19. stoljeća postavljeno je šest oktogonalnih vitraja. Slike u katedrali naslikali su hrvatski slikari Celestin Medović i Oton Iveković 1898. i 1899. godine. Medović je naslikao slike sv. Terezije Avilske, evanđelista Marka i Mateja, Isusa na Maslinskoj gori i sv. Ćirila. Iveković je naslikao evanđeliste Luku i Ivana, sv. Ceciliju, Navještenje i sv. Metoda. Zajedno su naslikali sliku Presvetog Trojstva iznad glavnog oltara.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Hvarska katedrala

Hvarska katedrala posvećena je sv. Stjepanu I., papi i mučeniku, zaštitniku Hvarske biskupije i Grada Hvara. Nalazi se na središnjem trgu u Gradu Hvaru, Trgu sv. Stjepana (Pjaca). Stoljećima dograđivana i pregrađivana prvobitno je bila crkva benediktinskog samostana sv. Marije od Lesne. Neki drže da katedralom postaje u 13. stoljeću, kada navodno biskup svoje sjedište preseljava iz Staroga Grada (gdje se na današnjem mjestu nalazi Crkva sv. Stjepana) u Hvar. Još tijekom gradnje stradala je za turske navale 1571. godine. Svoj današnji izgled dobila je kroz 17. i 18. stoljeće te predstavlja sintezu stilova gotike, renesanse, manirizma i baroka s romaničkim prizvucima vidljivim u oblikovanju zvonika i baldahina iznad ulaznog portala.

Na mjestu današnje građevine nekad se nalazila starija stolna crkva iz sredine 12. stoljeća o kojoj danas nema mnogo podataka, a njezini dijelovi nisu sačuvani. Vjerojatno je građena u predromaničkom stilu. U 14. stoljeću ta se crkva pregrađuje u gotičkom stilu, a o njoj danas svjedoči tek gotički svod u prostoru između glavnog broda i naknadno proširena svetišta koje služi kao kor. Graditelji crkve nisu poznati sve do pregradnje koja se događa u 15. stoljeću, a pisani izvori spominju korčulanske majstore. Tada je crkvi nadodana lađa s pročeljem, no i ona je u 17. stoljeću srušena. Prema istraživanjima u prvoj polovici 15. stoljeća jednobrodnoj gotičkoj crkvi dodana je gotičko-renesansna lađa s bočnim kapelama odijeljenim stupovima, a u 17. stoljeću ona je zamijenjena trobrodnim tijelom crkve.

Prostori katedrale i danas se redovito koriste. Ona – zajedno s biskupskim dvorom u kojem je smještena zbirka liturgijskog posuđa i druge znamenitosti, kaptolskom knjižnicom smještenom iznad sakristije (utemeljena još u 15. stoljeću) i arhivom – svjedoči o nekadašnjoj važnosti ovog prostora.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Eufrazijeva bazilika

Eufrazijeva bazilika (Eufrazijana) u Poreču jedan je od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju. Izgrađena je u 6. stoljeću na mjestu ranokršćanske crkve, u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I., a nalazi se u biskupskom kompleksu. Godine 1997. UNESCO ju je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom. Uz prezentaciju arheoloških ostataka, u prvom redu mozaika datiranih već u 3. st., u kompleksu možemo razgledati vrijedne sakralne spomenike i umjetničke predmete starokršćanskoga, ranobizantskog i srednjovjekovnog razdoblja.

Bazilika, zapravo katedrala Uznesenja Marijina, počela se graditi 553. na temeljima ranije trobrodne bazilike. Do danas je doživjela niz promjena, pa na izvornom zdanju iz ranokršćanskog perioda stoji treća crkva u gotičkom stilu. Iako su samu zgradu oštetili potresi, ratovi i požari, autentični podni mozaici iz 5. st. ostali su sačuvani i reprezentativan su primjerak ranokršćanskog slikarstva. Prikaz Krista, te likovi mučenika i mučenica, kao i fascinantna kompozicija Bogorodice na prijestolju zadivljuju izradom filigranske finoće. Najstariji pak fragmenti mozika datiraju u 3. st.

Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, idu u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Mozaicima su iznad apside predstavljeni apostoli s Isusom, u centralnom dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari, Djevica Marija s Isusom u krilu, domaći sveci mučenici, posebice sveti Mauro – prvi biskup, potom mučenik i zaštitnik grada Poreča i cijele istarske biskupije. Uz sam rub slavoluka poredani su polukružno “medaljoni” s likovima mučenica. Dva glavna mozaična prikazanja predstavljaju Navještenje i Vizitaciju koja predstavlja umjetničku rijetkost jer je Blažena Djevica Marija prikazana trudna u susretu s Elizabetom. Trobrodnu katedralu nose dva reda vitkih mramornih stupova s raskošnim kapitelima.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Mostarska katedrala

Katedrala Marije Kraljice neba i Majke Crkve je stolna ili katedralna crkva mostarsko-duvanjskoga biskupa te je u tome svojstvu glavna crkva odnosno crkva matica Mostarsko-duvanjske biskupije i istodobno je jedna od danas četri postojeće katoličke stolnice, katedrale u Bosni i Hercegovini. Podignuta na čast Božju, mostarska je katedrala posvećena Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici neba i Majki Crkve. Stolnica je izgrađena u postmodernom stilu, koji prevladava u crkvenome graditeljstvu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u drugoj polovici prošloga i na početku ovoga stoljeća. Za izgradnju su korišteni beton, kovine, staklo i, dijelom, kamen.

Gradnja Katedrale bila je bremenita problemima. Nakon 40 godina neuspješnih pokušaja, kada je 1942. godine preuzeo biskupiju, biskup Petar Čule se je odmah zbog gradnje obratio tada poznatim arhitektima. Čak je i glasoviti hrvatski umjetnik Ivan Meštrović bio sam ponudio da će izraditi idejnu skicu nove crkve. Učinjeno je malo zbog Drugoga svjetskog rata, a onda i zbog teških poratnih prilika, pa od gradnje nije bilo ništa i naum je propao. Naime, jugoslavenske komunističke vlasti u travnju 1948. godine biskupa uhitile te ga u srpnju te iste godine osudile na 11 i pol godina stroge tamnice, dok je zemljište zaplijenjeno. Nakon odslužene robije i izlaska iz tamnice 1957. godine, biskup Čule pokušava riješiti pitanje oduzetog zemljišta, no bezuspješno sve do 1971.

Građevinska dozvola stiže 22. travnja 1974. te 9. studenoga 1975. godine biskup Petar, položivši kamen temeljac, blagoslivlja temelje buduće crkve. Gradnja je okončana 1980. godine. Ostvaruje se tako san hercegovačkih katolika duži od jednoga stoljeća, čime je grad na Neretvi napokon dobio biskupsku crkvu. Nju je one iste godine na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, to jest 14. rujna 1980. godine, biskup Petar Čule svečano posvetio i predao svojemu nasljedniku, mons. Pavlu Žaniću. Novopodignuta mostarska stolnica ili katedrala teško je stradala u granatiranjima grada za vrijeme Domovinskoga rata devedesetih godina prošloga stoljeća, te joj je bila prijeko potrebna temeljita obnova. U okviru te obnove sagrađen je i zvonik u čijemu se tornju sada nalazi šest zvona. Postavljene su i klasične orgulje.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Prepoznajte hrvatske katedrale!

Ovih dana donosimo kratke izvještaje o hrvatskim katedralama. Portal Bitno.net napravio je kviz u kojemu je potrebno pokazati poznavanje istih, pa ga stoga prenosimo!

Provjerite prepoznajete li prvostolne crkve ovih biskupija odnosno nadbiskupija!

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Gospićka katedrala

Kao naselje pod današnjim imenom, Gospić se spominje 1604., a u turskim izvorima iz 1574. god. nalazi se podatak o Gospojinu selu koje je nastalo na zemljištu koje je pripadalo porušenoj Gospinoj crkvi. Župna crkva Navještenja BDM u Gospiću, danas gospićka Katedrala, izgrađena između 1781. do 1783. godine u baroknom klasicizmu, te je izgrađena u urbanoj matrici grada Gospića.

Početkom Domovinskog rata u prvim napadima na Grad Gospić u rujnu 1991. godine mete napada su i kulturni i sakralni objekti te je na Gospu Žalosnu, 15. rujna, Katedrala zapaljena. Tom je prilikom izgorio i krov i kapa zvonika sa unutrašnjošću, a zvona su rastopljena, dok je unutrašnjost Katedrale bila oštećena paljevinom. Crkva se nije mogla obnavljati nekoliko godina zbog blizine bojišnice te je nepokrivena građevina potpuno stradala od velike količine oborina i hladnih zima. Obnovom je djelomično uređena, a daljnje uređenje je u tijeku.

Dana 25. svibnja 2000.godine papa Ivan Pavao II. izdao je svečano pismo /bulu/ kojim dijeli dosadašnju Riječko-senjsku nadbiskupiju na dvije crkvene jedinice: Riječku nadbiskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju. Istog dana za prvog biskupa imenovan je dr. Mile Bogović, dotadašnji pomoćni riječko-senjski biskup sa sjedištem u Gospiću. Svečanost uspostave nove biskupije i ustoličenje prvog gospićko-senjskog biskupa održana je 25. srpnja 2000.godine, na dan sv. Jakova, zaštitnika bivše krbavske biskupije.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Bjelovarska katedrala

Katedrala sv. Terezije Avilske u Bjelovaru stolna je barokna crkva Bjelovarsko-križevačke biskupije. Nalazi se u središtu grada Bjelovara na Trgu Eugena Kvaternika. Na poziv vojne uprave u Bjelovar su 1761. godine došli braća Hubert i Ignacij Diviš, po nacionalnosti Česi, pripadnici crkvenog reda pijarista, koji su odgajali djecu i mladež. Zatekli su u Bjelovaru malu kapelu, pa su odlučili sagraditi crkvu. Temelj je položen 10. travnja 1765. godine, a kamen temeljac 12. svibnja iste godine. Crkva je sagrađena 1770. godine, a blagoslovljena 15. listopada 1772. godine na blagdan sv. Terezije Avilske.

Crkva je nazvana po sv. Tereziji Avilskoj, španjolskoj svetici i crkvenoj naučiteljici. Ona je bila svetica zaštitnica austrijske carice Marije Terezije, koja je osnovala Bjelovar 1756. godine. Potres iz 1880. godine oštetio je crkvu i župni dvor. Crkvu je obnovio arhitekt Hermann Bolle 1888. godine, a 1896. crkva je temeljito obnovljena iznutra. Crkva sv. Terezije Avilske bila je župna crkva za cijeli grad Bjelovar i bližu okolicu do 1980. godine kada su osnovane nove župe sv. Antuna Padovanskoga i sv. Ane.

Jedna granata pogodila je crkvu i usmrtila tri žene 29. rujna 1991., za vrijeme oružanog sukoba u Bjelovaru između Hrvatske vojske i JNA. Poginulim ženama podignuta je spomen-ploča na pročelju župnog ureda. Dana 5. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. utemeljio je Bjelovarsko-križevačku biskupiju s prvim biskupom Vjekoslavom Huzjakom pa je crkva postala katedrala sv. Terezije Avilske.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Sisačka katedrala

Katedrala Uzvišenja Svetog Križa u Sisku stolna je crkva Sisačke biskupije. Nalazi se u samom središtu Siska na Trgu bana Josipa Jelačića, pokraj arheološkog parka “Siscia in situ”.

Katedrala Uzvišenja Svetog Križa u Sisku postoji otkada i župa, ‘od pamtivijeka’. U navedenom popisu arhiđakona Ivana, kao patron župne crkve navodi se Sveti Križ – ecclesia sanctae Crucis. Današnja crkva izgrađena je u prvoj polovici 18. stoljeća. O tome postoje i zapisi u kanonskim vizitacijama od 1702. do 1760. godine kada je izgrađen zvonik. Posveta crkve bila je 1765. godine.

Nakon potresa 1909. godine staro barokno pročelje zamijenjeno je novim, izvedenom u neoklasicističkom stilu s detaljima secesije koje ju resi i danas. Katedrala je bila oštećena tijekom Domovinskog rata. 5. prosinca 2009. godine papa Benedikt XVI. ponovo je utemeljio Sisačku biskupiju na čelu s biskupom Vladom Košićem, a dotadašnju župnu crkvu Uzvišenja Svetog Križa proglasio je katedralom.

#LjetouDomovini