Najnoviji Postovi

VIERZEHNHEILIGEN KOD BAMBERGA (I.)

Pastoralni skup o sakramentu bolesničkog pomazanja

„Sakrament bolesničkog pomatzanja“ – tema je godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, koji se održava od ponedjeljka 9. do četvrtka 12. listopada u Kući za daljnja usavršavanja Nadbiskupije Bamberg u Vierzenheiligenu kod Bamberga, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni.
Skup je započeo u utorak, 10. rujna molitvom i zazivom Duha Svetoga. Sudionike, kojih je bilo oko sedamdeset iz više zemalja Zapadne Europe (Njemačka, Švicarska, Francuska, Švedska i Austrija), pozdravio je u ime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina. Na skupu sudjeluje i predsjednik Vijeća HBK i BKBiH za hrvatsku inozemnu pastvu pomoćni sarajevski biskup mons. dr. Pero Susar, kao i delegat za hrvatsku pastvu za Francusku, zemlje Beleluxa, Veliku Britaniju i Irsku, voditelj HKM Nica u Francuskoj vlč. Stjepan Čukman. Delegat vlč. Ivica Komadina je izrazio radost zajedništva i međusobnog susreta u promimišljanju o izazovnoj temi sakramenta bolesničkog pomazanja. Ujedno je prenio pozdrave ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislava Markića koji je na sustetu hrvatskih pastoralnih djelatnika u Kanadi i Americi. „Imamo sve više starijih osoba prvog naraštaja u Zapadnoj Europi, ljudi koji su po domovina za starije i nemoćne, koji žive od socijalne pomoći osamljeni, pa smo smatrali kako je prikladno da ovom sakramentu posvetimo više pozornosti.
Mons. Pero Sudar je, prenoseći pozdrave ravnatelja vlč. dr. Markića, u toj prilici izrazio radost sudjelovanja na tom susretu i kao svjedočanstvo domovinske Crkve da joj je stalo do Hrvata katolika u inozemstvu. „Domovinskoj Crkvi, biskupima, svećenicima i narodu je stalo do onoga što što vi radite, a to je da pomažete da se naš svijet ne izgubi u inozmestvu u duhovnom smislu, ali i da na prekine osjećajnu i realnu vezu s domovinom“, istaknuo je izrazivši zabrinutost sa stanjem u domovini i odlaskom iz nje velikog broja ljudi. Kazao je ujedno kako je dragocijena tema skupa o sakramentu bolesničkog pomazanja te je zaželio da skup dobro uspije u ozračju duhovne i međusobne povezanosti. „Svi smo mi na istom djelu Božjeg ljubavi prema čovjeku i ostvarenju njegova kraljevstva u čovjeku.“
U prijepodnevno dijelu skupa toga dana održana su dva predavanja. Prof. dr. Ivan Karlić s KBF-a u Zagrebo održao je predavanje o povijesti sakramenta bolesničkog pomazanja i koncilskom učenju, a doc. dr. s. Valerija Kovač s KBF-a u Zagrebu održala je predavanje o zdravlju, bolesti i ozdravljenju u Bibliji. Pritom je dr. Karlić u predavanju nastojao približiti zadanu tematiku na način da bude tumačenje i svojevrsna nadogradnja na ono što već znamo i što čitamo o ovom sakramentu, bilo u samom Katekizmu, bilo u nekim drugim izvorima.
„Isus Krist je ustanovio i sakrament bolesničkog pomazanja, htijući tako pokazati da nikada nikoga ne ostavlja prepuštena samom sebi, pa ni u bolesti, ni u smrti. Evanđelja često govore o Isusu kao iscjelitelju bolesnih. Poslavši učenike da idu propovijedati, Isus im izrijekom kaže: U ime ćete moje…na nemoćnike ruke polagati i bit će im dobro. Bolesničko se pomazanje u predaji Crkve susreće od najstarijih vremena, ali iz prvih stoljeća Crkve baš i nema puno izvora koji bi naširoko tumačili ovaj sakrament. Ostala su ponajviše pisana svjedočanstva o blagoslovu bolesničkog ulja. Najstariji tekst o uporabi blagoslovljenog ulja nalazi se u Traditio apostolica (218. g.) sv. Hipolita. Tu se donosi i formula blagoslova ulja, koja ističe oralnu uporabu ulja te ozdravljenje i okrjepu kao učinke pomazanja. Sredinom IV. st. nastao je spis koji govori o biskupovu blagoslovu ulja, a odnosi se na sve bolesti te uključuje i duhovne učinke milosti: oproštenja grijeha i istjerivanje demona, dakle cjelovito ozdravljenje. O takvim duhovnim učincima pisali su nešto ranije Origen te Ivan Zlatousti, Grgur Nazijanski i Ćiril Aleksandrijski. U VI. st. Cezarije iz Arlesa (južna Francuska) također piše o sakramentu bolesničkog pomazanja; njegovi govori su usmjereni protiv magijskih poganskih obreda za ozdravljenje te predlaže vjernicima pomazanje kao spasonosni vjernički čin; kao učinke pomazanja, uz tjelesno ozdravljenje, Cezarije ističe i opraštanje grijeha, ali samo pomazanje ne povezuje sa smrću (skorom ili ne). U doba skolastike i velikih skolastičkih teologa u sakramentu bolesničkog pomazanja više se gleda duhovni lijek kojemu pridolazi, ako je korisno za dušu, tjelesno ozdravljenje. Dakle, gotovo sva pozornost usmjerena je na oproštenje grijeha po ovom sakramentu, koji u tom slučaju predstavlja „zadnje čišćenje duše“ te se podjeljuje samo in extremis, tj. samo umirućima, od čega i naziv sakramenta extrema unctio – posljednja pomast. Skolastički teolozi tumače da djelitelji ovog sakramenta trebaju biti samo svećenici, ne vjernici laici, a pomazuje se više čovjekovih osjetila (od dva do čak petnaest), jer su osjetila „sredstva pomoću kojih se griješi“. Tridentski sabor (1545.-1563.) dao je odgovore na osporavanja sakramenta bolesničkog pomazanja od strane protestantskog pokreta koji je izričito nijekao ovaj sakrament, a kao razlog se navodi da ga nije ustanovio Isus Krist nego Crkva. Sabor je svečano proglasio (1551.) tekst o sakramentu posljednjeg pomazanja; naziva ga i sakrament umirućih (ili izlazećih), a rabi i pojam bolesničko pomazanje. Nauk Tridentskog sabora kao da je stoljećima zaustavio promišljanja o sakramentu bolesničkog pomazanja, sve do prošlog stoljeća i tzv. liturgijske obnove (prva polovica XX. st.). Drugi vatikanski sabor govori o bolesničkom pomazanju u više svojih dokumenata; preporučuje promjenu naziva: od posljednjeg pomazanja na prikladniji naziv bolesničko pomazanje. Izričito se kaže da sakrament nije namijenjen samo umirućima, nego svim bolesnima. U duhu preporuka Drugoga vatikanskog sabora papa Pavao VI. objavio je Apostolsku konstituciju Sveto bolesničko pomazanje (Sacram unctionem infirmorum), kojom se preuređuje središnji dio sakramentalnog čina bolesničkog pomazanja, te novi obrednik za slavljenje sakramenta bolesničkog pomazanja, Red bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesnike“, istaknuo je.
Dr. s. Valerija Kovač u svom je predavanju kazala da bi se govorilo o zdravlju, bolesti i ozdravljenju u Bibliji, potrebno je najprije podsjetiti se na nekoliko značajki biblijske antropologije. Biblija polazi od toga da je čovjek Božje stvorenje i da je u trajnom, dijaloškom odnosu sa svojim Stvoriteljem, s drugim ljudima i sa svim stvorenjima. „Kao Božje stvorenje čovjek ima izvanredno dostojanstvo, jer je slika Božja, ali je istodobno prolazan i smrtan te podložan grijehu. Biblija govori o konkretnom čovjeku i njegovim životnim situacijama, koje su satkane i od bolesti i ozdravljenja. Prevladavajući je pogled na te stvarnosti teološki, a ne medicinski. Bolest i zdravlje obuhvaćaju čitava čovjeka i njegove egzistencijalne odnose te posebno odnos s Bogom. Različiti su uzroci bolesti: ona može dolaziti od zlih duhova, može biti posljedica grijeha ili pak poslana od Boga. Ozdravljenje je prvenstveno Božje djelo. Isusova ozdravljenja nemaju svrhu samo fizički povratak zdravlja bolesniku, nego su znak ovozemaljske prisutnosti eshatološkoga spasenja koje je u konačnici Božji dar. Briga za bolesne od početka je bitni dio kršćanskoga nasljedovanja Isusa Krista te se tijekom povijesti razvijala u svoje institucionalizirane oblike. Bolest i zdravlje su se povezivali i s čovjekovom duhovnom dimenzijom i eshatološkim spasenjem, pa se uz medicinsko liječenje jak naglasak stavljao i na crkveno-liturgijske oblike skrbi za bolesnike“, istaknula je.
U popodnevnim satima toga dana dr. Karlić će održati predavanje o teološko-pastoralnom razumijevanju sakramenta bolesničkog pomazanja. U večernjim satima bit će pokorničko boslužje, sv. misa i večernja.

Tekst i snimka: Adolf Polegubić

U ponedjeljak, 9. listopada, u Hrvatskoj katoličkoj župi sv. Pavla u Clevelandu započeo je Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika i časnih sestara iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, na kojemu sudjeluje 25 pastoralnih djelatnika.
U četiri dana susreta slavit će misna slavlja s hrvatskim župljanima, međusobno razmijeniti iskustva te poslušati predavanja ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislava Markića i župnika Hrvatske katoličke župe Naše Gospe, Kraljice Hrvata u Torontu dr. Mladena Horvata.

Od petka do nedjelje, 6. – 8. listopada 2017., ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić posjetio je Hrvatsku katoličku župu u New Yorku – Church of Sts. Cyril & Methodius and St. Raphael te se susreo sa svećenicima i časnim sestrama koji tamo djeluju: župnikom fra Nikolom Pašalićem, koji je ujedno delegat Hrvatske inozemne pastve za Sjedinjene Američke Države, župnim vikarima fra Ilijom Puljićem i fra Željkom Barbarićem te s. Anicom Matić, s. Izabelom Galić i s. Lidijom Banožić.
U ponedjeljak su fra Nikola, ravnatelj i sestre Anica i Lidija krenuli na Godišnji pastoralni skup hrvatskih svećenika i časnih sestara iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, što se od 9. do 12. listopada održava u Clevelandu.

Više stotina hrvatskih katolika iz njemačke savezne države Sjeverne Rajne i Vestfalije te susjednih zemalja Nizozemske, Belgije i Luksemburga danas hodočastili su u subotu, 7. listopada Majci Božjoj, Tješiteljici žalosnih u Kevelaer, znamenito svetište na sjeverozapadu Njemačke, nadomak nizozemske granice.

IMAMO JEDNU MAJKU – 10. MEĐUNARODNA KRUNICA ZA DJECU

Draga djeco vi, ste žive perle naše molitve i jako mi je drago da mogu ponovno biti s vama, kazao je berlinski nadbiskup dr. Heiner Koch djevojčicama i dječacima okupljenima oko oltara u molitvi 6. listopada tijekom 10. Međunarodne krunice za djecu u crkvi sv. Sebastiana u Berlinu. Berlinski nadbiskup je, pokazavši sliku Marije koja nosi Isusa, naglasio da ga Gospa nosi nama, a da bismo mi slijedeći njen primjer trebali Isusa nositi drugim ljudima. Stoga je pozvao malene da preko molitve budu kao Marija.

Krunicu su, koja je održana pod geslom “Imamo jednu majku”, a koje je izabrano u prigodi 100. obljetnice Gospinih ukazanja u Fatimi, djeca ovoga puta molila na hrvatskom, njemačkom, poljskom, talijanskom, arapskom, latinskom, portugalskom, španjolskom, koreanskom i francuskom jeziku. Da bi lakše mogli moliti djeci su krizmanici podijelili krunice koje su mogli zadržati, a fra Radoslav Tolić vodio je molitvu s djecom. Sve njih je s velikom krunicom u ruci i visoko podignutim rukama pomagao u molitvi đakon Horst Nikola Kaya.

Voditelj misije fra Eduard Sokol, koji je tu službu preuzeo početkom rujna, pozdravio je nadbiskupa i sve nazočne te im zahvalio na dolasku. Zbor Mladih se pod vodstvom Suzane Smolković pobrinuo za lijepo pjevanje. Inače, ovogodišnjoj molitvi krunice je prethodila radionica za djecu.

Svim predstavnicima župa ili misija koje su sudjelovale na krunici uručili su prigodne darove domaćini, voditelj misije fra Eduard Sokol i predsjednica Župnog vijeća Anica Krstanović. Nadbiskup je dobio na dar raspelo ranjenog Isusa iz Vukovara kao zahvalu za dolazak na krunicu i njegovu poslanu poruku za Susret hrvatske katoličke mladeži koji je ove godine održan u Vukovaru.

Dobroj organizaciji ovogodišnje jubilarne 10. Međunarodne krunice pridonijela je i ovoga puta Anica Krstanović. Svoj značajan doprinos u pripremi krunice dali su: Ivana i Nevenka Kalajica, Štefanija Antolović Crnec i njena djeca, Draška Perić, Mijo i Dijana Marić, Janja Kovačević, Tanja Kasalo, Josipa i Irena Žuljevic i drugi. Velika je zahvala iz Misije upućena i svima, koji su donijeli kolače, kojima su se nakon krunice okrijepili sudionici tog molitvenog susreta, na kojemu se okupilo više od 300 osoba.

Slavica Kljajić

Svim čitateljima naše stranice i svim državljanima Republike Hrvatske od srca čestitamo Dan neovisnosti Republike Hrvatske!

Biskup banjolučki mons. dr. Franjo Komarica vratio se s pastoralnog putovanja po Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. O tome pročitajte više na stranici: Banjolučka biskupija – Dioecesis Banjalucensis.

Rosenheim: Oproštaj dosadašnjega i uvođenje novoga župnika

U nedjelju, 1. listopada 2017., u Hrvatskoj katoličkoj župi Rosenheim na Inn-u u Bavarskoj za vrijeme euharistijskog slavlja oprostio se dosadašnji župnik fra Nediljko Norac Kevo, a u službu novog župnika uveden je fra Frano Čugura.
Svečani ulaz i pristup oltaru, u procesiji ministranata, folkloraša i osmorice svećenika na orguljama je popratio jakim tonovima mo. Elmar Ringel, orguljaš župe Krista Kralja. Prije početka svete mise, fra Nediljko je pozdravio sve vjernike na hrvatskom i njemačkom jeziku, te i svećenike pojedinačno.

Novi župnik fra Frano je predvodio ovo slavlje. Propovijedao je Msgr. Dr Aleksander Hoffmann. On je predsjednik odjeljenja za svećenike, voditelje stranih vjerskih zajednica u nadbiskupiji München i Freising. U svojoj propovijedi, naravno na njemačkom jeziku, pozdravio je našu zajednicu i pohvalio. Pozvao nas je da i dalje budemo postojani u ovim turbulentnim vremenima. Jer ovo su vremena gdje se svatko pametan pita: kamo ide ovaj svijet? Preporučio je, da se i dalje skupljamo na ovom mjestu kao zajednica. Zatim se je u ime kardinala Reinharda Marxa, kojeg je on danas zastupao, zahvalio fra Nediljku za službu koju je vršio osam godina, a fra Frani zaželio dobrodošlicu.
Na kraju sv. Mise slijedile su zahvale i dojmovi. Prva je gospođa Mladenka Vorreiter, predsjednica župskog vijeća, na hrvatskom i njemačkom, zahvalila fra Nediljku za njegov rad u ovoj zajednici, a fra Frani zaželjela sretan dolazak. Zatim je dekan grada Rosenheima župnik Sebastian Heindl u ime dekanata zahvalio za dobru suradnju kroz cijelo vrijeme, a Frani zaželio dobrodošlicu. Iza njega je govorio fra Boris Čarić, župnik u Hrvatskoj katoličkoj župi München, u svoje vlastito ime, u ime braće, koji obitavaju na ovom području, u ime provincijala fra Joška Kodžomana, dr. Tomislava Markića, nacionalnog ravnatelja za inozemnu pastvu, te don Ivice Komadine, delegata za pastoral u Njemačkoj, zahvalio fra Nediljku i zaželio dobrodošlicu fra Frani.
Na kraju se je fra Nediljko zahvalio vjernicima, a bila je puna crkva Krista Kralja. Rekao je da je punih sedam godina aktivno djelovao u župi. Posljednih devet mjeseci je upravljao sa župom sa „Fernbedinung“, iz daleka. Rekao je, da je osam godina, dio njegovog života, a i njihova, a skupa su ga proveli. Nije to bilo besadržajno vrijeme. To je vrijeme, kad smo skupa Boga hvalili, slavili, svjedočili za njega u ovom svijetu. Što smo više mogli činiti?
To je ono što se od nas traži kao vjernika i na to moramo biti ponosni!
Slavlje je nastavljeno, ali druge vrste, u velikoj župskoj dvorani župe Krista Kralja. Slijedio je zabavni program, kojeg su priredili djeca i odrasli. Pjevalo se je i plesalo. Svi su htjeli dati svoj obol u ovom događaju. Kada je crkveni zbor započeo pjesmu: „Nono, moj dobri nono“ ustao je fra Nediljko, došao na pozornicu, uzeo mikrofon i skupa sa zborom otpjevao tu pjesmu. Svi su pljeskali i ustali na noge. Njih oko tristotine. Ova pjesma je fra Nediljkova „ Lieblingslied“, najdraža pjesma. Na kraju su svi skupa otpjevali pjesmu „ FALA „. Njom se je on zahvalio vjernicima, a vjernici njemu.
Pristupilo se je zatim tjelesnoj okrepi. Jelo se i pilo, razgovaralo, plesalo, pjevalo. A naš sastav sa pozornice je stvarao raspoloženje svojom glazbom. Eto, tako smo se oprostili od fra Nediljka, a prihvatili fra Franu. Neka im bude sretno i Bog u pomoći!

Preuzeto s: http://www.franjevci-split.hr/