Vijesti

Na putu prema Calgaryju, gdje će u nedjelju, 15. listopada 2017. biti proslavljena 50. obljetnica utemeljenja Hrvatske katoličke župe Majke Božje Bistričke, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić posjetio je Hrvatsku katoličku župu Naše Gospe, Kraljice Hrvata u Torontu, gdje se susreo s vlč. dr. Mladenom Horvatom, župnikom i profesorom Svetoga Pisma u kanadskom Londonu. Naša Župa u Torontu ima prekrasno uređenu crkvu, a u tijeku je velika obnova župne dvorane.

Moja Hrvatska – Večernji list donosi novi nastavak putopisa hrvatskih franjevaca fra Joze Grbeša i fra Roberta Jolića po Americi.

VIERZEHNHEILIGEN KOD BAMBERGA (III.)

Pastoralni skup o sakramentu bolesničkog pomazanja

„Sakrament bolesničkog pomatzanja“ – tema je godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, koji je održan od ponedjeljka 9. do četvrtka 12. listopada u Kući za daljnja usavršavanja Nadbiskupije Bamberg u Vierzenheiligenu kod Bamberga, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Predavanje o pastoralnom vidu sakramenta bolesničkog pomazanja u četvrtak 12. listopada održao je prof. dr. Ivan Karlić s KBF-a u Zagrebu. Istaknuo je kako se s misterijem patnje suočavamo se osobito u bolesti. U bolesti, vlastitoj i tuđoj, doživljavamo što znači trpjeti i biti ispunjen strahom i tjeskobom pred neizvjesnom budućnošću i pred smrću. Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naže pouzdanje i za našu ljubav. Činjenica je da je u našem pastoralnom djelovanju i iskustvu lako zamijetiti da sakrament bolesničkog pomazanja baš i nije u potpunosti shvaćen (a ni prihvaćen) kao sakrament u kojemu Isus Krist snagom Duha Svetoga liječi i daje snagu u borbi s bolešću. Stoga su i mnogi vjernici još uvijek zatvoreni ovom sakramentu, jer i naši se vjernici nerijetko ustručavaju pozvati svećenika bolesniku, jer još uvijek prevladava ideja da nakon svećenika ubrzo dolaze pogrebnici. Zbog toga je izuzetno važno da uvijek iznova valja poučavati vjernike da ovaj sakrament nije nikakva „smrtna presuda“ za bolesnika. U pastoralnoj se praksi zna dogoditi da bolesnikova obitelj ne želi bolesniku ni spomenuti bolesničko pomazanje, nego traže od svećenika da on „nagovori“ bolesnika da primi pomazanje, da se ispovjedi i pričesti. Ne bi trebala biti kršćanska praksa da se s bolesnikom ne razgovara o dolasku svećenika i o bolesničkom pomazanju. Izgovor za to je, na primjer, da se bolesnik „ne bi uplašio“ ili da ne bi pomislio „kako netko jedva čeka da umre“. To nisu vjernička razmišljanja! Tako mnogi ljudi boluju mjesecima i godinama bez sakramenata, bez svećenikove molitve, bez povezanosti s Crkvom. Nije dobro lišiti bolesnog vjernika svetih sakramenata i Božje milosti kad mu je najpotrebnija! Ako mu se daju lijekovi, medicinska njega i drugo, treba mu pružiti i mogućnost duhovne pomoći i okrjepe. S druge strane, važno je također istaknuti da sakramenti nisu magijski čini. Oni su znakovi Božjeg djelovanja i sredstva tog djelovanja. Primanje bolesničkog pomazanja ne jamči ozdravljenje. Za ozdravljenje imamo pravo moliti, imamo se pravo nadati i željeti, ali i prihvatiti volju Božju i prepustiti Bogu konačnu odluku; to je ispravan stav kršćanina koji traži i prima bolesničko pomazanje, istaknuo je dr. Karlić. Nakon predavanja priređen je okrugli stol tijekom kojeg, a i tijekom cijelog skupa, predavači su odgovarali na pitanja sudionika, a čula su se i iskustva iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica iz Zapadne Europe povezana s temom skupa. Predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, vrhbosanski pomoćni biskup mons. Pero Sudar i delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina zahvalili su sudionicima skupa na svemu što čine za Hrvate katolike u Zapadnoj Europi te su ih pozvali na pastoralni skup krajem rujna sljedeće godine u Sarajevo, u Bosnu i Hercegovinu.
Dan ranije u popodnevnim satima organizirano je studijsko putovanje u Bamberg gdje su sudionici posjetili i katedralu u tom drevnom njemačkom gradu, središtu Nadbiskupije Bamberg.
Misno slavlje u četvrtak 12. listopada predvodio je mons. Pero Sudar u zajedništvu s dr. Karlićem, vlč. Ivicom Zrnom, dušobrižnikom u HKZ Reutlingen, Metzingen i Tübingen, i s okupljenim svećenicima. Propovijedao je dr. Karlić, a tijekom misnih slavlja pjevanje na orguljama pratio je Ivan Ivanković, pastoralni referent u HKZ Esslingen i Filderstadt.

Tekst i snimka: Adolf Polegubić

U Melbournu već skoro 40 godina djeluje Folklorna skupina Mladi Hrvati. Jesu li u međuvremenu “ostarili” pogledajte u podijeljenom prilogu.

Pastoralni susret hrvatskih svećenika i redovnica SAD-a i Kanade

Ovogodišnji pastoralni susret hrvatskih svećenika i časnih sestara SAD-a i Kanade održao se u Clevelandu, prekrasnom gradu savezne američke države Ohio, od 9. do 12. listopada, a Hrvatska katolička župa Svetoga Pavla, zajedno s njezinim svećenicima vlč. Mirkom Hladnim i vlč. Zvonkom Blaškom, bili su domaćini ovoga susreta, primivši i pogostivši dvadeset dvoje pastoralnih djelatnika sa sjevernoameričkog kontinenta. Susret je predvodio vlč. dr. Tomislav Markić, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, u organizaciji dvojice delegata inozemne pastve na sjevernoameričkom kontinentu: fra Nikole Pašalića, delegata za SAD, i mons. Ivana Vukšića, delegata za Kanadu.
Nakon dobrodošlice župnika, vlč. Mirka Hladnog, i uvodnih riječi delegata, susret je započeo u ponedjeljak, 9. listopada u dvorani Hrvatske katoličke župe Sv. Pavla, večernjom molitvom i uvodnim predavanjem dr. Markića. U svojim izlaganjima ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić osvrnuo se na Znanstveno-stručni skup što je o 50. obljetnici Ravnateljstva 25. i 26. travnja ove godine održan u Zagrebu. Ujedno je prikazao aktualno stanje Hrvatske inozemne pastve i izazove s kojima se susreće. Prenio je neke naglaske iz izlaganja održanih na Skupu, osobito one vezane uz perspektivu hrvatskih katoličkih župa, misija i zajednica u iseljeništvu, novi val iseljavanja iz Domovine te mogućnosti korištenja društvenih mreža i novih medija u pastoralu iseljenika.
Vlč. dr. Mladen Horvat, upravitelj župe Naše Gospe Kraljice Hrvata u Torontu, održao je također dva izlaganja. U svojim se izlaganjima dotaknuo važnosti teme molitve u Lukinom evanđelju. Evanđelist Luka prikazuje Isusa kao molitelja, ali jednako tako i kao učitelja molitve, koji druge poučava kako moliti. Na pozadini starozavjetnih tekstova, dr. Horvat je protumačio značenje pojedinih zaziva u Lukinoj verziji molitve Očenaša, a nije nedostajala ni diskusija što se razvila nakon predloženih tumačenja.
Fra Tomislav Pek, župnik Hrvatske katoličke župe sv. Nikole Tavelića u Montrealu, kratko se osvrnuo na ovogodišnji Mladifest u Vancouveru, kao i na Mladifest što će se sljedeće godine održati u Župi Hrvatskih mučenika u Mississaugi. Odlučilo se također da će se Mladifest 2019. održati u Montrealu.
Kraj susreta bio je posvećen tekućim pastoralnim pitanjima u Kanadi i SAD-u, a zadnje poslijepodne bilo je posvećeno razgledavanju Clevelanda. Sva su predavanja bila popraćena diskusijom, a završna je diskusija urodila odabirom budućeg domaćina i mjesta sastanka, koji će se održati u Kanadi, u Torontu, u Župi naše Gospe Kraljice Hrvata od 8. do 11. listopada 2018.

Tekst: vlč. Mladen Horvat
Snimka: vlč. Marko Štefanec

VIERZEHNHEILIGEN KOD BAMBERGA (II.)

Pastoralni skup o sakramentu bolesničkog pomazanja

„Sakrament bolesničkog pomatzanja“ – tema je Godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, koji se održava od ponedjeljka 9. do četvrtka 12. listopada u Kući za daljnja usavršavanja Nadbiskupije Bamberg u Vierzenheiligenu kod Bamberga, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Skup je nastavio s radom u srijedu 11. listopada predavanjem doc. dr. s. Valerije Kovač koja je govorila o zdravlju kao najvećoj vrijednosti suvremenog čovjeka. Istaknula je kako je danas prisutna očigledna briga čovjeka za svoje zdravlje, koje se nerijetko poima kao najveća vrednota u njegovu životu. „Takav apsolutizirajući pristup zdravlju odgovara predodžbama suvremenoga čovjeka o sebi i o svijetu u kojem živi. Današnji svjetonazor se može sažeti u tri značajke: ograničenost na ovozemaljski svijet, sakralizacija sebe i otkriće tjelesnosti. Sukladno tome, zdravlje danas zauzima mjesto „ovostrane religije“, a sport i jelo kao sredstva očuvanja i postizanja zdravlja visoko su na cijeni te se u njima nerijetko prakticiraju „obredi“ slični onim religijskima. U biblijsko-kršćanskoj tradiciji zdravlje nema apsolutnu vrijednost, ali predstavlja temeljno dobro, za koje je odgovoran kako pojedinac tako i društvena zajednica. Kršćanski pristup zdravlju uključuje sljedeće naglaske: aktualizaciju eshatološke dimenzije zdravlja, egzistencijalno suočavanje s bolešću u svjetlu Kristova otajstva otkupljenja, skrb za socijalnu okolinu bolesnika posebno obitelj, diferenciranije promišljanje odnosa vjere i zdravlja, uvažavanje duhovne razine u čovjeku kao cjelovitom biću“, istaknula je.
Dan ranije u popodnevnim satima, u utorak 10. listopada, predavanje o teološko-pastoralnom razumijevanju sakramenta bolesničkog pomazanja odžao je prof. dr. Ivan Karlić u kojem je istaknuo kako je Crkva, kao sakrament Isusa Krista, dužna brinuti se i za bolesne, te koliko je moguće pomagati im u fizičkom, psihičkom i duhovnom smislu. „Ako je bolest ozbiljnija, kršćanin bi trebao primiti bolesničko pomazanje, sakrament koji bolesnika jača u fizičkom i duhovnom smislu. Naime, nijedna bolest nije isključivo tjelesna, nego svaku fizičku opterećenost prati i opasnost duhovne malaksalosti. Jakovljeva poslanica pokazuje kako se sakrament bolesničkog pomazanja podjeljivao u prvoj Crkvi. Svakim sakramentom ostvaruje se susret Isusa Krista i čovjeka koji se nalazi u posebnoj situaciji, koja se može odnositi na bolest, starost, približavanje kraju životnog puta. Po sakramentu bolesničkog pomazanja vjernik prima milost i pomoć u borbi za zdravlje i život. Glede učinaka ovog sakramenta, ističu se plodovi posebne milosti, milost sjedinjenja bolesnika s trpećim Isusom Kristom, okrjepa i duhovno jačanje, oproštenje grijeha, priprava za smrt (prijelaz Ocu).“
U izlaganju se nadalje govori o materiji i formi, te djelitelju i primatelju sakramenta bolesničkog pomazanja. Osim toga, iznose se i konkretne upute glede primatelja sakramenta te se, prema Obredniku bolesničkog pomazanja i prema Zakoniku crkvenog prava, navodi kome se treba i može podijeliti ovaj sakrament, a kome se bolesničko pomazanje ne podjeljuje. Na kraju ovog dijela izlaganja autor je govorio o ekumenskom pitanju glede sakramenta bolesničkog pomazanja, odnosno protumačio je kako reformirane crkve i istočna kršćanska (pravoslavna) tradicija shvaćaju i tumače ovaj sakrament. Zaključujući ovaj dio govora o sakramentu bolesničkog pomazanja, dr. Karlić je kazao: „Iskustvo bolesti i patnje je, bez sumnje, jedno od najtežih ljudskih iskustava i bolest je veliko iskušenje za čovjeka. No, ni u trenucima boli, bolesti i trpljenja vjerujemo da nismo sami. Praksa molitve za bolesnika postojala je već u apostolsko doba. Isus je učio i poticao svoje učenike da gaje osobitu ljubav prema bolesnima i prema onima koji pate; prenio im sposobnost i zadaću da nastave širiti u njegovo ime utjehu i mir, i to – kako je Crkva prepoznala – posebnom milošću sakramenta bolesničkog pomazanja. Crkva se tijekom stoljeća trudi sakramentom bolesničkog pomazanja biti prava utjeha i ohrabrenje bolesnicima, odnosno želi vjerom i slavljenjem sakramenta posvjedočiti da je Isus Krist blizak svakom bolesniku. Zato je svećenikov pohod bolesniku i slavljenje sakramenta bolesničkog pomazanja vrlo važno; on dolazi pomoći bolesniku jer s njime dolazi i Isus Krist, koji bolesniku pruža utjehu i nadu“, istaknuo je.
U večernjim satima toga dana bilo je pokorničko bogoslužje, koje je pripremila dr. s. Valerija Kovač. Nakon toga je slavljeno misno slavlje, koje je predvodio predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, vrhbosanski pomoćni biskup mons. dr. Pero Sudar u zajedništvu s delegatom za hrvatsku pastvu za Francusku, zemlje Beneluxa, Veliku Britaniju i Irsku, voditeljem HKM Nica u Francuskoj vlč. Stjepanom Čukmanom, vlč. Vladimirom Švendom, voditeljem HKM Malmö u Švedskoj, i s okupljenim svećenicima. Misno slavlje u srijedu, 11. listopada predvodio je mons. Sudar u zajedništvu s dušobrižnicima u HKZ Stuttgart-centar fra Mijom Šabićem i u HKŽ München fra Filipom Mimicom i s okupljenim svećenicima.
U popodnevnim satima organizira se studijsko putovanje u obližnji Bamberg.

Tekst i snimka: Adolf Polegubić

Drugoga dana Godišnjega susreta hrvatskih svećenika i časnih sestara koji djeluju u Kanadi i SAD, a koji se održava u HKŽ Sv. Pavla u Clevelandu, svetu Misu predvodio je fra Marko Puljić, župnik u Hrvatskom franjevačkom središtu u Norvalu.

VIERZEHNHEILIGEN KOD BAMBERGA (I.)

Pastoralni skup o sakramentu bolesničkog pomazanja

„Sakrament bolesničkog pomatzanja“ – tema je godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, koji se održava od ponedjeljka 9. do četvrtka 12. listopada u Kući za daljnja usavršavanja Nadbiskupije Bamberg u Vierzenheiligenu kod Bamberga, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni.
Skup je započeo u utorak, 10. rujna molitvom i zazivom Duha Svetoga. Sudionike, kojih je bilo oko sedamdeset iz više zemalja Zapadne Europe (Njemačka, Švicarska, Francuska, Švedska i Austrija), pozdravio je u ime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina. Na skupu sudjeluje i predsjednik Vijeća HBK i BKBiH za hrvatsku inozemnu pastvu pomoćni sarajevski biskup mons. dr. Pero Susar, kao i delegat za hrvatsku pastvu za Francusku, zemlje Beleluxa, Veliku Britaniju i Irsku, voditelj HKM Nica u Francuskoj vlč. Stjepan Čukman. Delegat vlč. Ivica Komadina je izrazio radost zajedništva i međusobnog susreta u promimišljanju o izazovnoj temi sakramenta bolesničkog pomazanja. Ujedno je prenio pozdrave ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislava Markića koji je na sustetu hrvatskih pastoralnih djelatnika u Kanadi i Americi. „Imamo sve više starijih osoba prvog naraštaja u Zapadnoj Europi, ljudi koji su po domovina za starije i nemoćne, koji žive od socijalne pomoći osamljeni, pa smo smatrali kako je prikladno da ovom sakramentu posvetimo više pozornosti.
Mons. Pero Sudar je, prenoseći pozdrave ravnatelja vlč. dr. Markića, u toj prilici izrazio radost sudjelovanja na tom susretu i kao svjedočanstvo domovinske Crkve da joj je stalo do Hrvata katolika u inozemstvu. „Domovinskoj Crkvi, biskupima, svećenicima i narodu je stalo do onoga što što vi radite, a to je da pomažete da se naš svijet ne izgubi u inozmestvu u duhovnom smislu, ali i da na prekine osjećajnu i realnu vezu s domovinom“, istaknuo je izrazivši zabrinutost sa stanjem u domovini i odlaskom iz nje velikog broja ljudi. Kazao je ujedno kako je dragocijena tema skupa o sakramentu bolesničkog pomazanja te je zaželio da skup dobro uspije u ozračju duhovne i međusobne povezanosti. „Svi smo mi na istom djelu Božjeg ljubavi prema čovjeku i ostvarenju njegova kraljevstva u čovjeku.“
U prijepodnevno dijelu skupa toga dana održana su dva predavanja. Prof. dr. Ivan Karlić s KBF-a u Zagrebo održao je predavanje o povijesti sakramenta bolesničkog pomazanja i koncilskom učenju, a doc. dr. s. Valerija Kovač s KBF-a u Zagrebu održala je predavanje o zdravlju, bolesti i ozdravljenju u Bibliji. Pritom je dr. Karlić u predavanju nastojao približiti zadanu tematiku na način da bude tumačenje i svojevrsna nadogradnja na ono što već znamo i što čitamo o ovom sakramentu, bilo u samom Katekizmu, bilo u nekim drugim izvorima.
„Isus Krist je ustanovio i sakrament bolesničkog pomazanja, htijući tako pokazati da nikada nikoga ne ostavlja prepuštena samom sebi, pa ni u bolesti, ni u smrti. Evanđelja često govore o Isusu kao iscjelitelju bolesnih. Poslavši učenike da idu propovijedati, Isus im izrijekom kaže: U ime ćete moje…na nemoćnike ruke polagati i bit će im dobro. Bolesničko se pomazanje u predaji Crkve susreće od najstarijih vremena, ali iz prvih stoljeća Crkve baš i nema puno izvora koji bi naširoko tumačili ovaj sakrament. Ostala su ponajviše pisana svjedočanstva o blagoslovu bolesničkog ulja. Najstariji tekst o uporabi blagoslovljenog ulja nalazi se u Traditio apostolica (218. g.) sv. Hipolita. Tu se donosi i formula blagoslova ulja, koja ističe oralnu uporabu ulja te ozdravljenje i okrjepu kao učinke pomazanja. Sredinom IV. st. nastao je spis koji govori o biskupovu blagoslovu ulja, a odnosi se na sve bolesti te uključuje i duhovne učinke milosti: oproštenja grijeha i istjerivanje demona, dakle cjelovito ozdravljenje. O takvim duhovnim učincima pisali su nešto ranije Origen te Ivan Zlatousti, Grgur Nazijanski i Ćiril Aleksandrijski. U VI. st. Cezarije iz Arlesa (južna Francuska) također piše o sakramentu bolesničkog pomazanja; njegovi govori su usmjereni protiv magijskih poganskih obreda za ozdravljenje te predlaže vjernicima pomazanje kao spasonosni vjernički čin; kao učinke pomazanja, uz tjelesno ozdravljenje, Cezarije ističe i opraštanje grijeha, ali samo pomazanje ne povezuje sa smrću (skorom ili ne). U doba skolastike i velikih skolastičkih teologa u sakramentu bolesničkog pomazanja više se gleda duhovni lijek kojemu pridolazi, ako je korisno za dušu, tjelesno ozdravljenje. Dakle, gotovo sva pozornost usmjerena je na oproštenje grijeha po ovom sakramentu, koji u tom slučaju predstavlja „zadnje čišćenje duše“ te se podjeljuje samo in extremis, tj. samo umirućima, od čega i naziv sakramenta extrema unctio – posljednja pomast. Skolastički teolozi tumače da djelitelji ovog sakramenta trebaju biti samo svećenici, ne vjernici laici, a pomazuje se više čovjekovih osjetila (od dva do čak petnaest), jer su osjetila „sredstva pomoću kojih se griješi“. Tridentski sabor (1545.-1563.) dao je odgovore na osporavanja sakramenta bolesničkog pomazanja od strane protestantskog pokreta koji je izričito nijekao ovaj sakrament, a kao razlog se navodi da ga nije ustanovio Isus Krist nego Crkva. Sabor je svečano proglasio (1551.) tekst o sakramentu posljednjeg pomazanja; naziva ga i sakrament umirućih (ili izlazećih), a rabi i pojam bolesničko pomazanje. Nauk Tridentskog sabora kao da je stoljećima zaustavio promišljanja o sakramentu bolesničkog pomazanja, sve do prošlog stoljeća i tzv. liturgijske obnove (prva polovica XX. st.). Drugi vatikanski sabor govori o bolesničkom pomazanju u više svojih dokumenata; preporučuje promjenu naziva: od posljednjeg pomazanja na prikladniji naziv bolesničko pomazanje. Izričito se kaže da sakrament nije namijenjen samo umirućima, nego svim bolesnima. U duhu preporuka Drugoga vatikanskog sabora papa Pavao VI. objavio je Apostolsku konstituciju Sveto bolesničko pomazanje (Sacram unctionem infirmorum), kojom se preuređuje središnji dio sakramentalnog čina bolesničkog pomazanja, te novi obrednik za slavljenje sakramenta bolesničkog pomazanja, Red bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesnike“, istaknuo je.
Dr. s. Valerija Kovač u svom je predavanju kazala da bi se govorilo o zdravlju, bolesti i ozdravljenju u Bibliji, potrebno je najprije podsjetiti se na nekoliko značajki biblijske antropologije. Biblija polazi od toga da je čovjek Božje stvorenje i da je u trajnom, dijaloškom odnosu sa svojim Stvoriteljem, s drugim ljudima i sa svim stvorenjima. „Kao Božje stvorenje čovjek ima izvanredno dostojanstvo, jer je slika Božja, ali je istodobno prolazan i smrtan te podložan grijehu. Biblija govori o konkretnom čovjeku i njegovim životnim situacijama, koje su satkane i od bolesti i ozdravljenja. Prevladavajući je pogled na te stvarnosti teološki, a ne medicinski. Bolest i zdravlje obuhvaćaju čitava čovjeka i njegove egzistencijalne odnose te posebno odnos s Bogom. Različiti su uzroci bolesti: ona može dolaziti od zlih duhova, može biti posljedica grijeha ili pak poslana od Boga. Ozdravljenje je prvenstveno Božje djelo. Isusova ozdravljenja nemaju svrhu samo fizički povratak zdravlja bolesniku, nego su znak ovozemaljske prisutnosti eshatološkoga spasenja koje je u konačnici Božji dar. Briga za bolesne od početka je bitni dio kršćanskoga nasljedovanja Isusa Krista te se tijekom povijesti razvijala u svoje institucionalizirane oblike. Bolest i zdravlje su se povezivali i s čovjekovom duhovnom dimenzijom i eshatološkim spasenjem, pa se uz medicinsko liječenje jak naglasak stavljao i na crkveno-liturgijske oblike skrbi za bolesnike“, istaknula je.
U popodnevnim satima toga dana dr. Karlić će održati predavanje o teološko-pastoralnom razumijevanju sakramenta bolesničkog pomazanja. U večernjim satima bit će pokorničko boslužje, sv. misa i večernja.

Tekst i snimka: Adolf Polegubić