VIERZEHNHEILIGEN KOD BAMBERGA (II.)
Pastoralni skup o sakramentu bolesničkog pomazanja
„Sakrament bolesničkog pomatzanja“ – tema je Godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, koji se održava od ponedjeljka 9. do četvrtka 12. listopada u Kući za daljnja usavršavanja Nadbiskupije Bamberg u Vierzenheiligenu kod Bamberga, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Skup je nastavio s radom u srijedu 11. listopada predavanjem doc. dr. s. Valerije Kovač koja je govorila o zdravlju kao najvećoj vrijednosti suvremenog čovjeka. Istaknula je kako je danas prisutna očigledna briga čovjeka za svoje zdravlje, koje se nerijetko poima kao najveća vrednota u njegovu životu. „Takav apsolutizirajući pristup zdravlju odgovara predodžbama suvremenoga čovjeka o sebi i o svijetu u kojem živi. Današnji svjetonazor se može sažeti u tri značajke: ograničenost na ovozemaljski svijet, sakralizacija sebe i otkriće tjelesnosti. Sukladno tome, zdravlje danas zauzima mjesto „ovostrane religije“, a sport i jelo kao sredstva očuvanja i postizanja zdravlja visoko su na cijeni te se u njima nerijetko prakticiraju „obredi“ slični onim religijskima. U biblijsko-kršćanskoj tradiciji zdravlje nema apsolutnu vrijednost, ali predstavlja temeljno dobro, za koje je odgovoran kako pojedinac tako i društvena zajednica. Kršćanski pristup zdravlju uključuje sljedeće naglaske: aktualizaciju eshatološke dimenzije zdravlja, egzistencijalno suočavanje s bolešću u svjetlu Kristova otajstva otkupljenja, skrb za socijalnu okolinu bolesnika posebno obitelj, diferenciranije promišljanje odnosa vjere i zdravlja, uvažavanje duhovne razine u čovjeku kao cjelovitom biću“, istaknula je.
Dan ranije u popodnevnim satima, u utorak 10. listopada, predavanje o teološko-pastoralnom razumijevanju sakramenta bolesničkog pomazanja odžao je prof. dr. Ivan Karlić u kojem je istaknuo kako je Crkva, kao sakrament Isusa Krista, dužna brinuti se i za bolesne, te koliko je moguće pomagati im u fizičkom, psihičkom i duhovnom smislu. „Ako je bolest ozbiljnija, kršćanin bi trebao primiti bolesničko pomazanje, sakrament koji bolesnika jača u fizičkom i duhovnom smislu. Naime, nijedna bolest nije isključivo tjelesna, nego svaku fizičku opterećenost prati i opasnost duhovne malaksalosti. Jakovljeva poslanica pokazuje kako se sakrament bolesničkog pomazanja podjeljivao u prvoj Crkvi. Svakim sakramentom ostvaruje se susret Isusa Krista i čovjeka koji se nalazi u posebnoj situaciji, koja se može odnositi na bolest, starost, približavanje kraju životnog puta. Po sakramentu bolesničkog pomazanja vjernik prima milost i pomoć u borbi za zdravlje i život. Glede učinaka ovog sakramenta, ističu se plodovi posebne milosti, milost sjedinjenja bolesnika s trpećim Isusom Kristom, okrjepa i duhovno jačanje, oproštenje grijeha, priprava za smrt (prijelaz Ocu).“
U izlaganju se nadalje govori o materiji i formi, te djelitelju i primatelju sakramenta bolesničkog pomazanja. Osim toga, iznose se i konkretne upute glede primatelja sakramenta te se, prema Obredniku bolesničkog pomazanja i prema Zakoniku crkvenog prava, navodi kome se treba i može podijeliti ovaj sakrament, a kome se bolesničko pomazanje ne podjeljuje. Na kraju ovog dijela izlaganja autor je govorio o ekumenskom pitanju glede sakramenta bolesničkog pomazanja, odnosno protumačio je kako reformirane crkve i istočna kršćanska (pravoslavna) tradicija shvaćaju i tumače ovaj sakrament. Zaključujući ovaj dio govora o sakramentu bolesničkog pomazanja, dr. Karlić je kazao: „Iskustvo bolesti i patnje je, bez sumnje, jedno od najtežih ljudskih iskustava i bolest je veliko iskušenje za čovjeka. No, ni u trenucima boli, bolesti i trpljenja vjerujemo da nismo sami. Praksa molitve za bolesnika postojala je već u apostolsko doba. Isus je učio i poticao svoje učenike da gaje osobitu ljubav prema bolesnima i prema onima koji pate; prenio im sposobnost i zadaću da nastave širiti u njegovo ime utjehu i mir, i to – kako je Crkva prepoznala – posebnom milošću sakramenta bolesničkog pomazanja. Crkva se tijekom stoljeća trudi sakramentom bolesničkog pomazanja biti prava utjeha i ohrabrenje bolesnicima, odnosno želi vjerom i slavljenjem sakramenta posvjedočiti da je Isus Krist blizak svakom bolesniku. Zato je svećenikov pohod bolesniku i slavljenje sakramenta bolesničkog pomazanja vrlo važno; on dolazi pomoći bolesniku jer s njime dolazi i Isus Krist, koji bolesniku pruža utjehu i nadu“, istaknuo je.
U večernjim satima toga dana bilo je pokorničko bogoslužje, koje je pripremila dr. s. Valerija Kovač. Nakon toga je slavljeno misno slavlje, koje je predvodio predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, vrhbosanski pomoćni biskup mons. dr. Pero Sudar u zajedništvu s delegatom za hrvatsku pastvu za Francusku, zemlje Beneluxa, Veliku Britaniju i Irsku, voditeljem HKM Nica u Francuskoj vlč. Stjepanom Čukmanom, vlč. Vladimirom Švendom, voditeljem HKM Malmö u Švedskoj, i s okupljenim svećenicima. Misno slavlje u srijedu, 11. listopada predvodio je mons. Sudar u zajedništvu s dušobrižnicima u HKZ Stuttgart-centar fra Mijom Šabićem i u HKŽ München fra Filipom Mimicom i s okupljenim svećenicima.
U popodnevnim satima organizira se studijsko putovanje u obližnji Bamberg.
Tekst i snimka: Adolf Polegubić