Najnoviji Postovi

Nedavno je u Los Angelesu održan festival folklora i hrvatske kulture. Pogledajte kako je bilo

Moja Hrvatska – Večernji list predstavlja hrvatske katoličke zajednice Schwäbisch Gmünd i Schorndorf u Biskupiji Rottenburg-Stuttgart.

SIEGBURG: Duhovne vježbe za hrvatske svećenike i đakone iz Zapadne Europe
„Poruke nade ispisane na rubu križnog puta“ – tema je duhovnih vježbi za hrvatske svećenike i đakone iz Zapadne Europe, koje će se održati od 26. veljače do 1. ožujka u „Katholisch-soziales Insititut“ u Siegburgu nedaleko Bonna (Bergstr. 26, 53721 Siegburg). Duhovne će vježbe voditi rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima iz Rima mr. vlč. Bože Radoš, koji će tijekom duhovnih vježbi održati pet meditacija: Miomiris, poruka i suze – iskre ljubavi na Križnom putu; Intimni razgovor raspetih – povratna karta za zemlju ili ulaznica za raj?; Pogled na Raspetoga otvara horizonte novoga svijeta; Sazrijevanje učenika – od potajnog do javnog i Svjedoci umiranja – navjestitelji uskrsnuća.
A. Polegubić

Nove vijesti iz naše Misije u Irskoj:

Apostolsko djelovanje hrvatskih sestara u inozemstvu

Zagreb, (IKA) – Iz tiska je u nakladi Hrvatske matice iseljenika upravo izišla knjiga „Apostolsko djelovanje hrvatskih sestara u inozemstvu” autora fra Joze Župića. Riječ je o zbirci njegovih izabranih publicističkih radova sestrinske tematike uz prateću fotografsku građu, uključujući i ostale slikovne priloge poput faksimila izvorne korespondencije časnih Majki i ostalih crkvenih poglavara i poglavarica s redovnicama. Rezultat Župićeva istraživačkog novinarstva o djelovanju redovnica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Njemačkoj objavljivao je od svibnja 2015. do studenoga 2017. godine Hrvoje Salopek, glavni urednik mjesečnika Matica, čiji je izdavač Hrvatska matica iseljenika. Župićeva knjiga fokusirana je na pečalbu redovnica iz 20 redovničkih zajednica Hrvatske i BiH, otkrivši da je više od 880 sestara u Njemačkoj ugradilo svoje živote u misijama, dječjim vrtićima, ustanovama socijalne i zdravstvene skrbi – učeći drugi jezik uz težak fizički rad
Knjiga se može podijeliti u tri dijela. U prvom najopsežnijem dijelu knjige raspoređeno je dvadesetak zasebnih tematskih jedinica u kojima je prikazano djelovanje redovničkih zajednica. Objavljena je i zanimljiva crtica o sestri Juliji Vidmar iz misije u Rosenheimu. U drugom dijelu knjige objavljen je priloga pod naslovom „Hrvatske redovnice u Zapadnoj Europi” iz pera mons. Vladimira Stankovića. Slijedi treći dio Župićeve knjige s popisom autorovih objavljenih članaka o sestrama s iscrpnom bilješkom o autoru.

Proslava Stepinčeva u HKŽ Mississauga

Župa Hrvatskih mučenika u Mississaugi u Kanadi svečano je u nedjelju 11. veljače proslavila svoju župnu svetkovinu bl. Alojzija Stepinca. Svečano misno slavlje u crkvi Hrvatskih mučenika predvodio je vlč. Renato Belčić, papinski misionar milosrđa, koji je i na službi u Kongregaciji za novu evangelizaciju, u koncelebraciji sa župnikom Tomislavom Kasićem i kapelanom Nikolom Platužićem te svećenicima iz susjednih hrvatskih župa: don Ilija Petković, don Ivan Vukšić, fra Marko Puljić, fra Jozo Grubišić, vlč. Mladen Horvat, i svećenik u posjetu iz župe Novigrad na Dobri pater Dario Grbac. Jutarnje svete Mise na svetkovinu predvodio je vlč. Marko Štefanec, župnik župe sv. Nikole Tavelića u Winnipegu.
Misnom slavlju nazočili su: Veleposlanica RH u Kanadi gđa Marica Zorica Matković i generalna konzulica RH u Mississaugi gđa Andrea Javor sa suprugom.
Misno slavlje uzveličali su djeca i mladi u hrvatskim narodnim nošnjama župnih folklornih skupina, kao i tamburaši i župni zbor pod vodstvom Jeanne Valetić i orguljaškom pratnjom Ire Bolka.
U svojoj propovijedi vlč. Renato podsjetio je na svijetli primjer blaženog mučenika Alojzija, koji da je otišao nekamo drugamo, posvetio se možda samome sebi i u ugodnosti proveo kraj svoga života, bilo bi to posve besmisleno za njega, ali također i za nas; i onda se ne bismo napajali svjetlom i primjerom njegova života. “On je ostao ustrajan do kraja, dao je samoga sebe za svoj narod i ostao je pastir do kraja. Izvršio je do kraja svoj poziv. Služio je Bogu do kraja”, rekao je vlč. Renato i potaknuo sve da slijedimo Alojzijev primjer u svome životu.

Foto: Marko Štefanec

Blagoslovljena vam korizma ispunjena molitvom, odricanjem i dobrim djelima!
Prvo čitanje Pepelnice:
Čitanje Knjige proroka Joela
»Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć.«
Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. Tko zna neće li se opet ražaliti, neće li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Gospodinu, Bogu našemu!
Trubite u trublju na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor svečani, narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, čak i nejač na prsima. Neka ženik iziđe iz svadbene sobe, a nevjesta iz odaje. Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Gospodnje. Neka mole: »Smiluj se, Gospodine, svojem narodu« Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?«
Tad Gospodin, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.
Riječ Gospodnja.
Više na: http://www.hilp.hr/liturgija-dana/?god=2018&mj=2&dan=14

Blagdan bl. Alojzija Stepinca proslavljen je i u dalekom Winnipegu.

MÜNCHEN: Bože blagoslovi, pa nas kući vrati!

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić je na svečanoj akademiji u povodu proslave Stepinčeva i 70. obljetnice Hrvatske katoličke župe München u „Alte Kongresshalle“ u Münchenu, u nedjelju 11. veljače, istaknuo:
„Kako sam u propovijedi rekao, čovjek doživljava različite osjećaje pogotovo u ovakvim događajima. Dobro se sjećam proglašenja blaženim našega kardinala Alojzija Stepinca. Sveti Papa Ivan Pavao II. je tada rekao kako je Alojzije Stepinac bio kompas. Možda u ovim vremenima ne razumijemo puno što to znači. U onim vremenima nakon Drugoga svjetskog rata, kada je proživljavao sužanjstvo, bl. Alojzije doista je bio putokaz u svojim tajnim pismima, koja su dolazila do brojnih ljudi. Bio je to putokaz obrane vjere, hrabrenja ljudi da ostanu puni pouzdanja u Boga, putokaz da će Božja pobijediti. To je meni bilo nadahnuće posebno u teškim danima kad je trebalo hrabriti ljude da ne klonu duhom. Tada sam znao stalno ponavljati da ljudi mogu kako hoće, ali neće dokle hoće jer je Božja zadnja. I u tome upravo gledam i sva ova događanja koja proživljavamo. Nemojmo se čuditi što se u posljednje vrijeme događaju egzodusi, odlasci. Ljudima je dojadilo gledati te svađe u Saboru. Ne mislim samo na Hrvatski sabor, a kod nas pogotovo u Bosni i Hercegovini. Neka već jednom nađu pametno rješenje kako ćemo živjeti. Ljudi odlaze jer ih je to umorilo. U početku je bila politička klima odlaska, potom gospodarska, potom ratna, a sada su se pomiješali razni osjećaji. Javno ću reći bez straha: UDBA nije umrla, ona radi i njoj je stalo da ono što nije otjerano oružjem, da ta loša klima utječe da ogadi ljudima njihovu zemlju i da odu. I to se događa. To smijem javno reći jer imam dovoljno podataka. Na žalost, za vrijeme komunizma ipak se ljude očilo voljeti svoju zemlju. Danas nas sve manje uče da volimo svoj zavičaj, svoju domovinu, svoju obitelj. Evo samo jedan primjer: kad je Jajce palo, jedna je majka nosila dijete preko svojih njiva. Dijete je pitalo majku: „Mama, je li ovo naša njiva?“ „Jest dijete“, rekla je majka. „Zapamtit ću ja to kad odrastem.“ To bi volio utkati u srca mladih da zapamte svoju njivu, svoj dom, svoju rodnu grudu, svoj narod. Na žalost u zadnje vrijeme ne odgajamo svoju djecu da budu hrabri suočiti se sa životom. Odgajamo ih da uživaju. Damo im sve što zatraže. Nismo ih naučili da žive, a živjeti znači boriti se, nego da uživaju. Oni koji trče za uživanjem, ne mogu graditi budućnost. Valja se naučiti boriti se za život. Naučili smo kukati i svi smo se razboljeli od „kuknjavitisa“. Moramo stvarati budućnost. Pouzdanje u Boga dalo je hrabrost bl. Alojziju Stepincu. Na suđenju je stajao dostojanstveno. Ponižavali su jednog nadbiskupa, čovjeka vjere i morala, proglašavaju ga zločincem, a on stoji dostojanstveno. Znajmo živjeti svoje dostojanstvo, dostojanstvo vjernika, čovjeka, Hrvata, gdje god bili. Sačuvati to dostojanstvo je Božji dar u nama po krštenju. I zato želim upravo u ovakvim događajima dati taj pečat: volimo svoje korijenje, čuvajmo svoje dostojanstvo. Ne dajmo oprati pamet i ne dajmo da s nama trguju, već uzmimo križ u ruke i gradimo budućnost. Hrvatski narod će opstati ako bude njihao kolijevke. Ako ne budemo njihali kolijevke, nama ne treba drugi neprijatelj, tada ćemo biti sami sebi neprijatelji. Čestitam ovaj jubilej, čestitam svim ljudima koji su utkali svoju ljubav da sačuvate vjeru ovdje u ovom zemlji, ali i da u ovoj zemlji svjedočite kulturu, vjeru i vjernost Bogu Crkvi i narodu i neka bude ponos što možete doprinijeti gdje god živjeli upravo tim vrednotama, koje ste sa sobom ovdje donijeli. Dok čestitam, kličem – Bože blagoslovi, pa nas kući vrati!”

Tekst i snimka: Adolf Polegubić
http://www.zivazajednica.de/munchen-boze-blagoslovi-pa-nas-kuci-vrati/

Proslava Stepinčeva u Buenos Airesu

Buenos Aires, (IKA) – U Hrvatskome katoličkom središtu sv. Nikole Tavelića u Buenos Airesu u nedjelju 11. veljače svečano je proslavljen blagdan sv. Alojzija Stepinca. Euharistijsko slavlje predvodio je voditelj središta i delegat za Argentinu Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Josip Peranić.

Bog je htio da je u moje ruke dospjela ‘duhovna oporuka’ našega blaženika. Toliko puta smo čuli o njegovu životu, o njegovim djelima i o njegovoj veličini, pa je dobro da danas čujem njegove riječi koje je napisao 1957. godine kao duhovnu oporuku svojim vjernicima. To je oporuka koja ostaje i za nas danas, kao vrijednost koje se uvijek moramo sjećati, koja nam mora biti kao duhovna hrana u našem rastu i u našoj vjernosti prema Bogu, rekao je u homiliji o. Peranić, a potom vjernicima pročitao cijeli tekst „Duhovne oporuke” koji je blaženik napisao 28. svibnja 1957. godine.
Peranić je izrazio nadu da ta oporuka ostaje za sva vremena, te rekao da smatra važnim da se ona prevede i na španjolski jezik, „da bi je mogli imati u rukama i naši mladi kako bi se s tim mislima mogli napajati i dalje živjeti u vjeri otaca”.
Vjerujem da je naš blaženik za nas svetac. I da i danas dok mnogi sumnjaju, radi za ono za što je živio, a to je jedinstvo Crkve. Čuli smo njegovu poruku da se nikad ne odvojio od Petrove stolice. Na tome on radi i danas: na jedinstvu Crkve da bi svi bili pod jednim pastirom, da bi Kristovo stado bilo ujedinjeno. Dao Gospodin da nam to izmoli, zaključio je Peranić.