Vijesti

Ljeto u Domovini: Crkva hrvatskih mučenika na Udbini

Crkva hrvatskih mučenika je najveća crkva na Udbini i hrvatsko nacionalno svetište. Zamišljena je kao skupno mjesto svih hrvatskih stradanja i muke hrvatskog naroda do ostvarenja svoje države i slobode. Idejni začetnik projekta bio je biskup mons. dr. Mile Bogović 2005. godine, a dovršena je 2010. godine. Crkva je svečano otvorena i blagoslovljena 11. rujna 2010. godine u nazočnosti oko 15 000 hodočasnika, a misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Svake druge subote u rujnu, odnosno od 2012. godine svake zadnje subote u kolovozu ovo mjesto posjeti mnoštvo vjernika, a uz središnje misno slavlje održava se i niz drugih vjerskih i kulturnih programa te veliki sajam.

Kamen temeljac buduće crkve izvađen je iz temelja krbavske katedrale. Kamen je 8. lipnja 2003. blagoslovio Sveti Otac Ivan Pavao II. na Trsatu. U temelje crkve Hrvatskih mučenika na Udbini svečano je položen 9. rujna 2005. godine. Prigodom 10. obljetnice, 29. kolovoza 2015. godine blagoslovljen je Oltarni kameni reljef “Slava hrvatskih mučenika”, rad hrvatskog akademskog kipara Kuzme Kovačića. Reljef je svojevrsni triptih, trodjelna cjelina.

Svaki od tri reljefa, koji stoji i svaki za sebe, povezani su istim sadržajem u jednu kompoziciju. Kroz sva tri reljefa u donjem dijelu proteže se zemaljska, a u gornjem nebeska stvarnost. Na srednjem dijelu reljefa, najvišem (visokom sedam i pol metara), u donjem je dijelu prikazana Krbavska bitka, na lijevom prikazano je bleiburško stradanje i križni put Hrvata na kraju Drugog svjetskog rata, a na desnom vukovarsko stradanje u Domovinskom ratu. U gornjem dijelu, s lijeve i desne strane, kroz sva tri reljefa niže se nebrojeno mnoštvo mučenika u slavi uskrsloga Krista u zajedništvu Presvetoga Trojstva, koji svojom veličinom i plastičnošću reljefa dominira čitavom kompozicijom. Ostatci crkve sv. Nikole biskupa konzervirani su i preuređene u vanjski oltar crkve Hrvatskih mučenika.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Svetište Gospe od Milosrđa u Dubrovniku

Poznato Svetište Blažene Djevice Marije, u narodu prozvano od milja Gospa od Milosrđa, sagrađeno je zajedno s malom kućom i posjedom uz nju. Prvi put se spominje 1279. godine. Dogradnjom početkom XVII. st. srednjovjekovna crkva zadobila je svoj današnji oblik. Crkva čuva veliki broj zavjetnih slika starih brodova. Crkva Gospe od Milosrđa najstarije je dubrovačko zavjetno svetište pomoraca i dubrovačkog puka. Srednjovjekovna crkva je dograđena u vrijeme nadbiskupa Tempestiva (1603.-1616.). Sakristija je građena potkraj 17. st., te je tako crkva, dobivši današnji oblik, 1692. otvorena kao svetište.

Ondašnji dubrovački biskup Josip Marčelić, ovo Svetište 1913. g. za stalno povjerava franjevcima kapucinima. Godine 1928. sagrađen je, brigom ondašnjeg gvardijana fra Vinka Desića, prvi dio današnjeg samostana, a godine 1936. sagrađen je, brigom fra Matije Korena, njegov drugi dio. Poslije drugog svjetskog rata jedan njegov dio, od strane državnih vlasti, biva nacionaliziran. Dolaskom demokratskih promjena kapucinska braća sa samostanom u cijelosti raspolažu.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Svetište Uznesenja BDM u Tolisi

Tolisa je naselje smješteno na desnoj obali Save u blizini Orašja. Toliški samostan potječe iz druge polovice 19. stoljeća. Franjevci su, međutim, u tom dijelu Bosne nazočni već od srednjeg vijeka i tamo su imali više samostana od kojih je većina stradala od Turaka u 15. st. Tolisa se 1784. odvojila kao samostalna kapelanija od Bijele, a 1802. je proglašena župom. Toliški katolici su se, u međuvremenu, morali zbog ratnih napetosti, a po nalogu turskih vlasti, god. 1788. preseliti iz tog pograničnog mjesta na područje današnje župe Dubrave (kod sela Blaževca). Odatle su se vratili na svoja ognjišta 1792.

Sredinom 19. st. franjevci su u tom dijelu Bosne odlučili podignuti samostan. Prvo su to htjeli učiniti u Zoviku, a onda su ipak izabrali Tolisu. Uz župnu kuću, izgrađenu 1855-56, položeni su 1862. temelji novoga samostana. Godine 1869. u Tolisi je proglašena rezidencija, a samostan je službeno uspostavljen 12. siječnja 1876. Sadašnja zgrada samostana podignuta je 1923, a 1986. započeta je gradnja novog samostana, što je potrajalo nekoliko godina. Stara samostanska zgrada bit će iskorištena za knjižnicu, muzej, te kao prostor za držanje vjeronauka. Iako samostan ide u red mlađih u Bosni Srebrenoj, kulturno i umjetničko blago, koje je u njegovu posjedu, nije maleno. Nekoliko umjetničkih slika od nepoznatih majstora potječe iz 18. st., a od njih se izdvajaju: Sv. Jeronim, Stigmatizacija Sv. Franje, te dvije slike na temu Madona s Kristom, od kojih je jedna venecijanskog podrijetla.

God. 1864. započeta je u Tolisi gradnja najveće crkve u Bosni i Hercegovini (58×20 m). Građena je po uzoru na staru isusovačku crkvu u Osijeku. Osposobljena je za uporabu do 1873, ali će u cijelosti biti dovršena tek 1881. god. Po svojoj arhitekturi ona je trobrodna bazilika s dva zvonika lukovičastih završetaka, i s dva niza stupova u unutrašnjosti. Crkva je obnovljena 1911. god. prema nacrtu Josipa Vancaša. Godine 1917. crkva je iznutra stradala u požaru. Vjerojatno zbog materijalnih poteškoća obnova je uslijedila tek 1931. Crkva je još jednom temeljito obnovljena 1981-85. godine. Danas župa broji oko 12 tisuća duša.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Svetište Gospe od Anđela u Tramošnici

Gornja Tramošnica nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, desetak kilometara istočno od Modriče. U izvješću iz 1650. godine (o pohodu Bosni između 1645. i 1650. godine) poslanom Svetom zboru za promidžbu vjere u Rim, biskup fra Marijan Maravić navodi da je u župi Tramošnici (Tremoscnizza), koja je pripadala samostanu Modriča, 30. lipnja 1648. krizmao 512 viernika, a 24. srpnja 1649. 323 vjernika. Biskup fra Pavle Dragičević u svome izvješću navodi da je župi Bijela, godine 1742., pored ostalih pripadalo i mjesto Tramošnica s 10 katoličkih kuća i 63 katolika, a od toga je bila 41 odrasla osoba (koje se pričešćuju) i 22 djece (nepričešćenih). U izvješću biskupa fra Augustina Miletića iz 1813. godine, o stanju župa i duša Apostolskog vikarijata u Bosni srebreničko-otomanskoj, navode se sljedeći podaci o župi Tramošnica: Tramošnica je kao župa postojala i u 17. st., a opsluživali su je franjevci iz modričkog samostana. Nakon velikog egzodusa katolika iz Bosne u doba Bečkoga rata, župa je nestala, a ponovo se osniva 1784. godine.

Drvena kapela izgrađena je 1840. godine. Na mjestu kapele u razdoblju od 1868. do 1870. podignuta je crkva, kojoj je 1874. dograđen zvonik. Nova crkva sagrađena je 1888. godine u neogotičkom stilu, a najnovija crkva s tornjem građena je od 1974. do 1979. godine. U tornju su se nalazila tri zvona: dva su nabavljena 1981. godine, a jedno je postojalo ranije. Godine 1816. sagrađena je župna kuća. Na temeljima te kuće podignuta je nova, veća, 1836. godine. Nova kamena župna kuća podignuta je 1893. godine. Najnovija župna kuća građena je u drugoj polovini osamdesetih godina. Sestre franjevke u župi su podigle samostan, kojega je gradnja započela 1988. godine.

S tramošničkom župom bila je povezana Đakovačka biskupija. Za prvu crkvu-kapelu đakovački biskup Ivan Matizović dao je sliku Gospe od Anđela (Porcijunkule). Čak su i stari oltari đakovačke katedrale darovani ovoj župi. Gospa od Anđela tako se slavila, da je ova župa bila jedno od poznatijih svetišta u Posavini. Tijekom rata 1992.-1995. srpske su snage okupirale župu i protjerale sve Hrvate katolike. Nakon toga srušili su župnu crkvu i sve druge crkvene objekte. Župi Gospe od Anđela u Gornjoj Tramošnici danas pripadaju sljedeća naselja (lokalni nazivi): Gornja Tramošnica (Kovačići, Puškarići, Tuzlani), Brdo, Liporašće i Okruglić (dio).

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Svetište Gospe Olovske

Svetište Gospe Olovske je marijansko svetište u gradiću Olovu, smještenom 50 km sjeveroistočno od Sarajeva. Prvotni franjevački samostan s crkvom osnovan je u 14. st. i on spada u red najstarijih samostana u Bosni. Prigodom osmanskoga osvojenja Bosne godine 1463., samostan i crkva su pošteđeni razaranja. Od sredine 17. st. katolici u pojačanoj mjeri iseljavaju u prekosavske krajeve. Samostan je zapao u velike dugove zbog raznih nameta i globa, tako da je oko 1670. bio privremeno napušten. Franjevci su za kratko prevladali krizu, ali se u vrijeme Bečkoga rata (1683-99) stanje veoma pogoršalo. Zbog iseljavanja i islamizacije gotovo je nestalo katoličkoga pučanstva u Olovu i okolici. Godine 1687. svi su franjevci, osim gvardijana, napustili samostan, a 1700. definitivno su se preselili u Ilok. U noći 1. na 2. kolovoza 1704. godine samostan i crkva su zapaljeni.

Nakon velikog hodočašća od oko 5000 vjernika godine 1866., sljedeće je godine podignuta drvena crkva. Ona se, međutim, 1913. srušila. Godine 1923. pokrenuta je akcija za podizanje Gospina Svetišta. U prvoj fazi 1930-32. godine crkva je izidana do krova i takva je ostala do 1936., kada je pokrivena. Godine 1938. postavljen je kameni oltar s tabernakulom. U olovskom svetištu nalaze se dvije Gospine slike. Jedna je iz 18. st. s natpisom S. Maria Plumbensis , koja je do 1920. bila kod franjevaca u Iloku, a kasnije na Petrićevcu i u Sarajevu, da bi 1964. bila prenesena u Olovo. Drugu je sliku godine 1954. izradio Gabrijel Jurkić prema opisu negdašnje Olovske Gospe, koja je nestala. Nedaleko od Olova u Bakićima nalaze se ostaci srednjovjekovne crkve.

Povijesno gledajući, olovsko svetište Majke Božje spadalo je među najveća hodočasnička mjesta na Balkanskom poluotoku. Prema jednom zapisu iz 1679. godine, Gospi u Olovo hodočastili su katolici, osim iz Bosne, također i iz Bugarske, Srbije, Albanije i Hrvatske. I u današnje vrijeme olovsko je svetište privlačno hodočasničko mjesto. Mahom se hodočasti na svetkovinu Velike Gospe, a i u drugim prilikama. U svetištu se nedjeljom drži jedna misa, a druga u selu Oćevija.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Gospa od Otoka

Crkva Blažene Djevice Marije u Solinu ili kako ju je narod zvao Gospa u Bristima, na mjestu današnje župne crkva Gospe od Otoka, je jedna od dvije (druga je Crkva sv. Stjepana od Otoka) starohrvatske crkve koje je dala podići hrvatska kraljica Jelena Slavna u Solinu 976. godine. Temelji crkve su obilježeni sa sjeverne strane današnje crkve. Neki znanstvenici vjeruju kako je Gospin otok u Solinu, opkoljen rukavcima rijeke Jadro, bio prvo naselje Hrvata u ovom kraju. Pri iskapanju ispod oltara župne crkve pronađen je i dosta širok rimski zid što govori u prilog da je to mjesto i prije bilo naseljeno.

Na Gospinom otoku je hrvatska kraljica Jelena Slavna u 10. st. dala podići dvije crkve, Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana. Njih spominje više srednjovjekovnih dokumenata, između ostalog i splitski kroničar, Toma Arhiđakon. Kako su se prema srednjovjekovnim običajima kraljevi pokapali u onoj crkvi u kojoj se krune, crkva Gospe od Otoka je vjerojatno bila krunidbenom crkvom, dok kralj Zvonimir nije, nedaleko od nje, izgradio Krunidbenu crkvu sv. Petra i Mojsija. Prema narodnoj predaji u Solinu je bilo sahranjeno sedam hrvatskih kraljeva. Svojevrsna potvrda ove teze je bilo otkriće starih temelja pri radovima za izgradnju temelja zvonika današnje župne crkve Gospe od Otoka 1898. god. Don Frane Bulić je nastavio iskapanja i otkrio temelje cijele crkve u čijem je predvorju 28. kolovoza pronašao nadgrobnu ploču kraljice Jelene u komadima.

Stara crkva Gospe od Otoka je bila trobrodna bazilika, približno velika kao i današnja župna crkva. Poput ostalih starohrvatskih crkava bila je izgrađena od kamena lomljenca, vjerojatno od starijih od materijala sa starijih građevina, obilno povezanih žbukom. Kako je oko crkve bilo dosta brijestova, narod ju je prozvao Gospa u Bristima, a vrelo koje se nalazi zapadno od crkve Gospin bunarić. Prema predaji, voda ovog izvora se ne bi nikada zamutila, ni za najvećih kiša.

#LjetouDomovini