Vijesti

Ljeto u Domovini: Gospa od Staroga Grada u Pagu

Zborna crkva Uznesenja BDM je trobrodna bazilika s tri četvrtaste apside, od kojih su bočne, kao i sakristija, presvođene gotičkim križnorebrastim svodovima. Na bazilici se prepoznaje mješavina elemenata romanike, gotike i rane renesanse. Pročelje je jednostavno, s gotičkim portalom, renesansnom rozetom i nedovršenim svetačkim likovima u visokom reljefu, ugrađenom u dva reda. Crkvu su započeli 1443. graditi Juraj i Pavao Dimitrovi iz Zadra, a 1446. gradnju preuzeo Juraj Dalmatinac. Dovršena je 1487., a 18. 9. 1488. u nju je premješten Kaptol iz Staroga Grada.

U 18. st. crkva je restaurirana i tada su izrađene štukature na stropu. Glavni je oltar je 1807. prenesen iz Zadra i potječe iz dominikanske crkve, na njemu je slika Uznesenja BDM; u zbornoj je crkvi još sedam oltara: kameni oltar prema puku; oltar sv. Križa s čudotvornim (gotičkim) Raspelom; Presvetog Sakramenta sa svetohraništem; Gospa od Ružarija s kipom; Srca Isusova s kipom od gipsa; oltar sa sarkofagom sv. Valentina i slikom sv. Benedikta; oltar Duša čistilišta; kamena krstionica; dvije kamene škropionice; portal ukrasuje bareljef s Bogorodicom (koja pod plaštem okuplja – zaštićuje Pažane) i lijepa rozeta. Nedovršeni zvonik s četiri zvona i jednim malim, školskim. Crkva je obnavljana 1847., 1990., 1998. te i sada traje obnova kamenog pročelja.

“Gospa od Staroga grada” – nekadašnja je romaničko-gotička župna crkva iz 15. stoljeća u Starom gradu u kojem su sačuvani i dijelovi srednjovjekovnih bedema. Na baroknom bogato izrađenom glavnom oltaru crkve Uznesenja BDM, iznad svetohraništa, središnja je figura drveni kip čudotvorne Gospe od Staroga Grada; te je oltar prema puku drveni. U lađama su oltari sv. Ante – drveni sa slikom sveca i sv. Šimuna Bogoprimaoca sa slikom; sakristija i ostatci franjevačkog samostana iz 16. stoljeća; škropionica jedna ugrađena, a druga samostalna; zvonik s dva zvona.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Gospa Osječka

Među našim svetištima zanimljivom se poviješću ponosi ono u osječkoj Tvrđi. Već se tri stoljeća Gospa ovdje časti i zaziva kao Gospa Osječka – Čuvarica Grada, ali to nije njezino pr(a)vo ime! Prije toga ona se štovala pod imenom Gospa Judska, jer je u Osijek došla iz mjesta Mariagyud, odnosno hrvatski: Jud, u Mađarskoj godine 1703. Njezin je boravak u Osijeku, prema prvotnom planu, morao biti kratak – dok ne mine opasnost zbog koje je napustila Jud, ali se neočekivano produžio, a njezino se štovanje već u prvim desetljećima toliko udomaćilo te se od sredine osamnaestog stoljeća odnosno od godine 1758. časti pod današnjim imenom – Gospa Osječka. Burna je bila povijest kipa Gospe Osječke. Povjesničari umjetnosti kao godinu njegova postanka s priličnom sigurnošću uzimaju godinu 1425.

Kad je u prvoj polovici 16. stoljeća Koprivnici zaprijetila turska opasnost franjevci su morali napustiti grad. Po svetom običaju onih vremena sa sobom su ponijeli i svoju najveću dragocjenost – Marijin kip s glavnog oltara. Turska je sila pregazila ne samo Hrvatsku nego i Ugarsku. Uz druge vjerske objekte bio je razoren i sikloski franjevački samostan i poharana crkva u Mariagyudu o kojoj su pastoralnu brigu vodili franjevci iz Siklosa; netragom je iz crkve nestao i čudotvorni Gospin kip. Nakon povlačenja Turaka iz Baranje i Slavonije (poslije godine 1682) počela je na cijelom oslobođenom području materijalna i duhovna obnova. Tako je bila obnovljena i crkva u Judu, ali ona je još uvijek bila bez Gospina lika. Kip je stoga darovan i prenesen u crkvu u Judu gdje je postavljen na glavni oltar.

Kip je u Judu boravio od godine 1689. do 1703. Te je godine u Mađarskoj planula Rakoczyjeva buna u kojoj su se nemilo rušile crkve, oltari, svetački kipovi i slike. 1703. godine kip je poslan na čuvanje u franjevački samostan u Osijek. No, spletom neobičnih okolnosti te nadasve ljubavlju Marijinih pobožnika, to se čuvanje neopazice pretvorilo u trajni boravak u našem gradu. Kip se čuva u Osijeku do današnjega dana.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Svetište Kraljice Mira u Hrasnom

Župa u Hrasnom osnovana je 1761. godine, kada je bila rijetko naseljena i prostorno velika župa sa oko 700 žitelja. Tek 1854. godine dovršeni su župni stan s kapelom koji će služiti održavanju svetih Misa do izgradnje crkve. Do iste godine, župa je bila pod patronatom Gospe od svete Krunice, a od tada je pod patronatom Bezgrješnoga začeća Marijina. Crkva je sagrađena tek 1881. godine, dok je 1935. godine izgrađena nova, današnja crkva.

U dvorištu crkve 1958. sagrađena Gospina špilja u kojoj je povremeno služena sveta Misa kao i pobožnost Gospine krunice. Nastojanje da se župa pretvori u duhovno svetište biskupije uspijeva 1977. kada župa Hrasno postaje biskupijsko svetište Kraljice mira koja se slavi druge nedjelje mjeseca svibnja. Iste godine na vrhu Gradine postavljen je brončani kip Gospe Kraljice mira, rad kipara Ante Starčevića čija uzdignuta ruke simbolizira traženje blagoslova od Boga za svakoga koji joj se utječe. Blagoslovom kipa 8. svibnja 1977. i službeno je otvoreno svetište.

Na 10. obljetnicu svetišta, svetište je posjetio hrvatski kardinal Franjo Kuharić, koji je predvodio misno slavlje i proslavu, uz koncelebraciju tadašnjega nadbiskupa i metropolita vrhbosanskog Marka Jozinovića, te biskupa Pavla Žanića. Tada je kardinal Kuharić sastavio posvetnu molitvu Kraljici mira, koja se, od tada, moli svake godine pred njezinim kipom na dan proslave. Početkom Domovinskog rata 4. kolovoza 1991. u sklopu svetišta otkriven je spomenik žrtvama Drugoga svjetskoga rata župe Hrasno na kojem je uklesan epitaf “Domovino, radi tebe, radi bitka tvog, gdje nam kosti rasute su znade samo Bog”. Dana 8. prosinca 2011., na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, uz misno slavlje koje je predvodio biskup Ratko Perić te sudjelovanje 30 svećenika obilježena je 250. obljetnica župe.

#LjetouDomovini