ZnanstvenoStru

Prenosimo lijepu vijest koju je uz naš #ZnanstvenoStručniSkup prenio nezavisni portal za iseljenike, povratnike i useljenike “Moja Domovina”. Hvala na praćenju Skupa uz #JubilejHIPa.

Ipak smo ostali dužni vijest o još jednom događaju u sklopu našega #ZnanstvenoStručniSkup uz #JubilejHIPa, a to je Okrugli stol o povratku u Domovinu. Izvor: www.ika.hr

Dvodnevni Znanstveno-stručni skup o 50. obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, koji je priredilo Ravnateljstvo u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Sarajevu uz pokroviteljstvo Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine završio je u srijedu 26. travnja okruglim stolom „Povratak u Domovinu”.
Povratnica iz Australije poduzetnica dr. Natasha Levak u Hrvatsku je stigla prije tri godine, rekla je kako je jako željela doći u Hrvatsku. „Imali smo rat, sad imamo slobodnu Hrvatsku, ako svi idu van: zašto smo se borili? Vratila sam se, jer sam cijenila što su naši branitelji napravili za Hrvatsku, htjela sam doći i dati doprinos izgradnji naše Domovine”. Dr. Stjepo Bartulica, povratnik iz SAD-a, profesor političke filozofije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, na pitanje o čuvanju hrvatskoga identiteta, naglasio je kako je odrastao u mjestu Saint Joseph gdje ne djeluje HKM, a nema ni Hrvata. „Moje iskustvo onoga što sam dobio bilo je u obitelji. Ovdje se smatram useljenikom, jer nisam nikad otišao, došao sam kao i drugi koji dolaze, a znao sam jezik. Mene je izvorno privlačila dramatična situacija, nisam imao predodžbu što ću činiti, ali nakon par mjeseci sam osjetio moralnu obvezu da pokušam nešto učiniti, jer sam vidio koliko se ljudi oko nas žrtvuju”. Rekao je da je povratak bio težak, upozorio na razlike u mentalitetu, te je još jednom istaknuo važnost obitelji u osobnom odgoju. Odvjetnik Don Darko Markušić povratnik iz Australije, iz Zagreba je otišao u dobi od jedne godine. Naglasio je kako u novom okruženju, osobito u školi, nije bilo lako odrasti kao druga generacija migranata. Spomenuo je kako je govorio da je iz Hrvatske, a školski kolege su mu govorili da ta zemlja ne postoji. U kući su govorili hrvatski jezik, a važno mjesto u njegovu odrastanju bio je „Hrvatski katolički centar”. Spomenuo je i kako je upisao magisterij iz međunarodnoga prava s temom priznanja Hrvatske i intervencije međunarodne zajednice, a profesori su ga i od te teme odvraćali. No, on je bio dosljedan i podastro im je podatke. Po povratku je imao želju privući strane investitore, a uključio se i u vjerski život, te potaknuo organiziranje vjeronauka na engleskom jeziku pri bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj. Levak je istaknula kako je priprema za njezin povratak bila dugotrajna, sedam godina, a u to vrijeme je upisala i doktorat iz područja koje bi moglo dati doprinos razvoju Hrvatske. Doselila je s dvoje djece, a istaknula je i poticaj povratku njezine majke, koja se uskoro vraća. Kao povratnica naišla je na probleme s papirologijom, no naglasila je da je zahvalna mnogim dobrim ljudima koje je u tim trenucima imala oko sebe.
Bartulica je rekao kako mu je iskustvo rođaka po majčinoj strani dr. Jurja Njavre bilo i nadalje jest nadahnuće, da osim što to „budi ponos, budi i prkos da izdržiš”. Upozorio je na problem nasljeđa komunizma, što je iluzorno podcjenjivati, jer „to je stvarnost koja i danas živi”. No, unatoč svemu, povratak je prilika i odgovornost da nešto pokuša promijeniti, to je ono što useljenici često osjećaju.
Na kraju je riječ zahvale uputio predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar. Tijekom dva dana čuli smo 25 predavača, a to je 25 reflektora na jednu vrlo složenu stvarnost. Gledali smo naše iseljenike, razmatrali što je bilo, što će biti od njih i stvarnost kako ih Crkva treba pratiti. Što će biti s našim katolicima koji odlaze, tko će naseljavati ove dvije države, Hrvatsku i BiH, ni to ne znamo, ali ja sam uvjeren da će i u jednoj i drugoj državi biti Hrvati. Bit će Hrvata katolika, dokle bude onih koji budu sposobni zaplakati nad sudbinom svoga naroda i svoje domovine, zaključio je biskup Sudar. Okrugli stol moderirali su doc. dr. Rebeka Mesarić Žabčić i doc. dr. Mario Bara, a glazbeno ga obogatila klapa „Bandira” iz Duesseldorfa.

Prenosimo još jednu vijest s www.ika.hr vezanu uz naš #ZnanstvenoStručniSkup i #JubilejHIPa.

Na kraju prvoga dana znanstveno-stručnog skupa o 50. o obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu u utorak, 25. travnja bilo je riječ o doprinosu HRT-a u čuvanju identiteta Hrvata katolika u dijaspori.
U programu su sudjelovali izv. prof. dr. Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i novinar i urednik pri HRT-u Zvonko Božinović.
Uvodno je Skoko naglasio, kako je „medijsko praćenje života i rada naših iseljenika u svijetu, posebice djelovanja hrvatskih katoličkih misija koje imaju posebnu ulogu u očuvanju i promicanju hrvatskoga identiteta iznimno važno iz nekoliko aspekata. Ponajprije, mediji nam približavaju tamošnjih hrvatskih zajednica, njihove tegobe i nade, njihove doprinose staroj i novoj domovini, te ostvarenja na kulturnom, prosvjetnom i duhovnom području. S druge strane mediji razbijaju nagomilane stereotipe, a moramo priznati da je previše stereotipa u odnosu domovine prema dijaspori. Pomažu nam da se bolje upoznamo, da se upoznamo kao isti dijelovi hrvatskoga bića. Na koncu, zahvaljujući medijima mi upoznajemo potpuno nepoznate ili manje poznate krajeve, tamošnje običaje, načine života i susrete kultura, a znamo da nema meridijana i paralele na kojima nisu nastanjeni Hrvati i njihovi potomci. Znamo da su Hrvatska i BiH uistinu iseljeničke zemlje, pa naši sunarodnjaci naseljavaju i najudaljenije države svijeta. Stoga je zadaća Katoličke Crkve pratiti ih i pomagati, a obveza je HRT-a kao javnog servisa koji bi trebao služiti svima nama izvještavati o njihovu životu i nastojanjima s jedne strane, a s druge strane informirati ih sa zbivanjima u domovini, te raditi na međusobnom povezivanju i umrežavanju”.
U tom je vidu samu tematiku kroz razgovor sa Skokom približio Zvonko Božinović. On je dao neke tehničke informacije o načinu odabira teme, organizaciji i samom snimanju koje se često radi velikih troškova svodi na samo dvije osobe u ekipi.
Na tom tragu „Filmska akademija” je predstavila pet isječaka iz različitih emisija koje prate i govore o djelovanju hrvatskih katoličkih zajednica u svijetu. Prisutni su imali prilike vidjeti insert iz dokumentarnog filma „Čovjek pod zemljom” (2004.) o hrvatskim kopačima opala u gradu Coober Pedy u australskoj pustinji. Prikazan je i prilog HRT-a o obilježavanju 100. obljetnice hrvatske župe sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela u New Yorku. Također prikazan je isječak iz dokumentarnog filma „Hrvati u Južnoj Africi” o jedinoj hrvatskoj crkvi na afričkom kontinentu (1997.). Četvrti prilog bio je vezan uz Južnu Ameriku točnije Hrvatsko katoličko središte „Sv. Nikole Tavelića” u Buenos Airesu gdje je sugovornik bio voditelj središta i delegat za Argentinu Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Josip Peranić.
Posljednji prikazani prilog bio je vezan uz podizanje spomen-obilježja bl. kardinalu Alojziju Stepincu u Muenchenu (2005.).

Objavljeno je i više vijesti o našem #ZnanstvenoStručniSkup uz #JubilejHIPa na Informativnoj katoličkoj agenciji pa ih rado prenosimo.

Povijesni kontekst hrvatske inozemne pastve

Prvi blok predavanja znanstveno-stručnog skupa o 50. obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu pristupio je temi u povijesnom kontekstu.
Doc. dr. sc. Mario Bara s Odjela za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta održao je predavanje „Povijesni kontekst hrvatskih migracija”. Predavač je temi pristupio kroz nekoliko okvira vremenski, prostorni, društveni, pravni i politički. Naglasio je, kako se pod pojmom migracija podrazumijeva šire značenje koje obuhvaća migracije hrvatskog stanovništva iz Hrvatske i drugih zemalja u kojima žive Hrvati. Pod pojmom hrvatski iseljenici pak se podrazumijevaju Hrvati koji su imigrirali iz Hrvatske u strane zemlje i njihovi potomci, dok se najširi pojam iseljeništvo i hrvatsko iseljeništvo koristi za stanovništvo koje je uglavnom trajno napustilo postojbinu uglavnom zbog političkih, gospodarskih, psiholoških, vjerskih i ostalih motiva. Podsjetio je, kako je Hrvatska tradicionalno prostor značajnih migracijskih tokova, te se u prošlosti i danas smatra dominantno emigracijskom zemljom. Migracijama su Hrvati svojim humanim biološkim, kulturnim potencijalom osiromašavali su svoju zemlju podrijekla, ali u isto vrijeme su obogaćivali zemlju koju su naseljavali. U tom kontekstu ukazao je na činjenicu da migracije prati nastajanje katoličkih misija, što svjedočimo i danas na primjeru novoosnovane HKM u Irskoj.
O počecima organizirane pastoralne skrbi među iseljenicima s posebnim osvrtom na djelovanje prvoga ravnatelja dr. sc. Vladimira Vincea govorio je dr. sc. Daniel Patafta, OFM s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Podsjetio je, kako je šezdesetih godina mnogo radnika otišlo na rad u inozemstvo, a tu je bila i politička emigracija koja je od 1945. organizirano djelovala na više kontinenata, a među njima se nalazio i određeni broj svećenika koji su tijekom ii nakon 1945. godine napustili domovinu i pastoralno djelovali među hrvatskim iseljenicima. Nakon potpisivanja „Protokola” 1966. između SFRJ i Svete Stolice, Crkva u Hrvata pristupa organiziranom djelovanju među iseljeništvom, osobito radnicima na privremenom radu i djeluje u skladu s apostolskom konstitucijom „Exul Familia” pape Pija XII. iz 1952.
Istaknuo je, kako je Vince imenovan za nacionalnog ravnatelja za inozemnu pastvu od strane Svete Stolice 25. lipnja 1966. na prijedlog hrvatskog episkopata. Iz bogate korespondencije Vincea sa svećenicima koji su djelovati u pastvi svjedoči o njegovu snažnom angažmanu od samog početka djelovanja. Tako je već 1966. imao sastavljen popis od 209 hrvatskih katoličkih svećenika koji su se nalazili u inozemstvu i djelovali među emigracijom. Od samih početaka Vince je obilazio hrvatske katoličke misije u Europi. Prije Božića 1967. obišao je hrvatske župe u Kanadi i SAD-u, a 1968. posjetio je Hrvate u Južnoj Americi, te je na povratku 6. ožujka poginuo u zrakoplovnoj nesreći iznad Antila. Njegova prerana smrt nije mu ostavila mogućnost da ostvari planove, poput osnivanje fonda za stipendiranje naših studenata u inozemstvu i otvaranje bogoslovije za inozemnu pastvu. Na kraju je Patafta naglasio kako je iz korespondencije vidljivo, da je Vince uspio otrgnuti hrvatsko dušobrižništvo iz političkog zagrljaja različitih političkih skupina koje su djelovale među Hrvatima u imigraciji, te je vjersko, odnosno pastoralno poslanje stavio iznad političkog.
„Kardinal Franjo Kuharić i mons. Vladimir Stanković promotori pastoralne skrbi među iseljenicima” bio je naslov predavanja doc. dr. sv. Tomislava Anića s Odjela za povijest HKS-a. Vremenski predavanje je obuhvatio period od 1969. do 1999. godine. Predavač je ukazao na političke i ekonomske prilike koje su u bitnom odredile migracijske procese, a koje su za posljedicu imale povećane aktivnosti hrvatskog svećenstva u pastoralnoj djelatnosti, kao i narodnom prosvjećivanju hrvatskih iseljenika.
Govoreći o važnosti koju su imali katolički centri, misije i župe Anić je podsjetio na riječi Živka Kustića u Glasu Koncila 1990. kako „je svaki takav centar postao živi kutak hrvatske domovine”.
U vrijeme borbe za slobodnu i neovisnu državu, upravo je iseljena Hrvatska preko inozemne pastve bila nemjerljiv izvor ne samo duhovne pomoći, već i materijalne. Anić je iznio i jedan kuriozitet. Naime, u prvim godinama državnosti devedesetih godina prošloga stoljeća uobičajilo se da hrvatski veleposlanici i konzuli prije odlaska u službu odlaze kod mons. Stankovića kako bi dobili kvalitetne informacije o zemljama u koje odlaze, ali isto tako i o iseljenicima u tim zemljama što im je bilo od velike pomoći u organizaciji posla. Na kraju mandata mons. Stankovića u hrvatskom inozemnoj pastvi postojalo je 192 župe i misije u kojima je djelovalo 252 svećenika, a zajedno sa suradnicima broj djelatnika inozemne pastve iznosio je 542 osobe.
Predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu pomoćni vrhbosanski biskup dr. sc. Pero Sudar održao je predavanje „Osnivanje i djelovanje Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu”.
Biskup Sudar je naglasio kako je osnivanje i djelovanje Vijeća izraz i potvrda svijesti domovinske Crkve da Hrvati katolici, iako već generacijama žive kao punopravni članovi mjesnih Crkava zemalja u kojima žive, ne prestaju biti pastoralna briga i Crkve u Domovini. K tomu, važna je i činjenica da privrženost Hrvata katolika hrvatskim misijama i župama u svijetu i plodno djelovanje tih misija potvrđuje potrebu i opravdanost postojanja i djelovanja Vijeća. Biskup je također naglasio kako iz toga proizlazi da su Vijeće i Hrvatska inozemna pastva plodno i dragocjeno svjedočanstvo zajedništva, po svim šavovima, podijeljenoga narodnoga bića.
Rad Vijeća mora biti potpora misionarima u inozemnoj pastvi, stoga, nastavio je biskup „rad Vijeća nije i ne može se nazvati samo savjetodavnom, nego je ona više posrednička. Posredničku ulogu vrši prvenstveno između domovinske Crkve i samih svećenika i pastoralnih djelatnika u hrvatskim katoličkim misijama i župama u inozemstvu. Naime, sjednice Vijeća su mjesto i prilika gdje delegati, a preko njih svi djelatnici u hrvatskoj inozemnoj pastvi mogu iznositi svoje prijedloge biskupima kao predstavnicima domovinske Crkve, istaknuo je biskup Sudar.

www.ika.hr

#JubilejHIPa

Posljednja priredba večeras u sklopu prvoga dana #ZnanstvenoStručniSkup o 50. obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate bila je mala filmska akademija pod nazivom Hrvatska Radiotelevizija u očuvanju identiteta hrvatskih katolika u dijaspori, što su je za sudionike Skupa priredili urednik i novinar HRT-a Zvonko Božinović i profesor na Fakultetu političkih znanosti prof. dr. Božo Skoko.
Proveli su nas cijelim svijetom prikazujući reportaže iz hrvatskih katoličkih misija na svim kontinentima. Hvala g. Božinoviću i dr. Skoki na prekrasnom programu!

#JubilejHIPa #ZnanstvenoStručniSkup

U srijedu, 26. travnja, s početkom u 12.30, u sklopu našega Znanstveno-stručnog skupa predavanje pod nazivom: Društvene mreže u pastoralu iseljenika: primjer Hrvatske katoličke misije u Londonu održat će fra Ljubomir Šimunović i Sandro Barićević.

Gotovo pet desetljeća Hrvatska katolička misija u Londonu svjetionik je hrvatske prisutnosti u Velikoj Britaniji te jamac očuvanja identiteta i veze s Domovinom.
Svjedočimo kako su u suvremenome društvu vjernici suočeni sa izazovom relativiziranja vrijednosti te osjećaju zabrinutost i osamljenost u vlastitome otvorenom življenju vjere.
Stoga smo osjetili potrebu, kroz korištenje društvenih mreža u pastoralu, doći do naših vjernika u zemljopisno raspršenoj i ranjivoj zajednici te prenijeti poruku kako je naša Misija u Londonu sigurna luka u kojoj mogu pronaći zajedništvo, Božju riječ, ohrabrenje, oprost, prijateljstvo te duh življenja autentičnoga katoličanstva.
U ovome radu obrađujemo metodologiju razvoja našega komunikacijskoga ‘Narativa’ te komunikacijske strategije, a koja je utemeljena na istraživanju javnog mnijenja vjernika i dionika. Metodologiju razvoja ‘Narativa’ koristili smo i za razvoj naše Misije u Irskoj.
Nadamo se kako naše iskustvo može barem malo pomoći u promišljanju korištenja društvenih mreža u pastoralu hrvatskih iseljenika i u drugim zemljama.

Fra Ljubomir Šimunović voditelj je Hrvatska katolička misija London, a Sandro Baričević stručnjak za odnose s javnošću i poslovno upravljanje.

#ZnanstvenoStručniSkup #JubilejHIPa
Kao prigodan završetak prvoga dana našeg Znanstveno-stručnog skupa o 50. obljetnici Ravnateljstva, u utorak, 25. travnja s početkom u 19.30 održat će se Filmska akademija pod nazivom: “HRT u očuvanju identiteta hrvatskih katolika u dijaspori”. Priredit će ju dr. sc. Božo Skoko i Zvonko Božinović.

“Ova filmska akademija je posvećena ulozi HRT-a u praćenju i očuvanju identiteta Hrvata katolika u dijaspori. Dvojica poznavatelja hrvatske dijaspore u teoriji i praksi – dr.sc. Božo Skoko, profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i bivši novinar, te Zvonko Bozinović, dugogodišnji urednik programskih sadržaja Hrvatske televizije posvećenih dijaspori, koji je izvještavao o životu naših iseljenika sa svih kontinenata, kroz dijalošku formu predstavit će vam medijska nastojanja i uspjehe HRT-a na tom području, te prikazati neke od najatraktivnijih reportaža o djelovanju hrvatskih zajednica i katoličkih misija u svijetu.

Tako ćemo imati priliku vidjeti insert iz dokumentarnog filma “Čovjek pod zemljom” iz 2004. o hrvatskim kopačima opala u mjestu Coober Pedy u australskoj pustinji. Ondje naši ljudi žive pod zemljom, a tamo se nalazi i njihova crkva u kojoj se povremeno služi misa na hrvatskom jeziku. Druga reportaža nas vodi na njujorški Manhattan, gdje je HRT pratio obilježavanje stote obljetnice te stare i značajne hrvatske župe. Treća televizijska priča je snimljena u Johannesburgu 1997. i posvećena je jedinoj hrvatskoj crkvi na afričkom kontinentu. Riječ je o isječku iz dokumentarnog filma “Hrvati u Južnoj Africi”. Četvrti filmski ulomak se odnosi na Argentinu i priču o hrvatskom katoličkom centru u Buenos Airesu i fra Josipu Peraniću, koji već trideset godina radi kao misionar u toj latinoameričkoj zemlji. Peta reportaža, koju ćemo imati priliku vidjeti, vodi nas u München, a govori o podizanju spomen obilježja blaženom kardinalu Stepincu povodom 45. obljetnice njegove smrti 2005. godine.”