Vijesti

Ljeto u Domovini: Dubrovačka katedrala

Dubrovačka katedrala posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa). Sjedište je Dubrovačke biskupije. Nastala je na mjestu bizantske i romaničke katedrale, uništene u velikom potresu 1667. godine. Prema legendi, romanička je katedrala iz 12. stoljeća građena novcem engleskog kralja Rikarda I. Lavljeg Srca, koji je nedaleko Lokruma preživio brodolom, nakon povratka iz Trećeg križarskog rata 1192. godine. Uz znak zahvanosti, dao je 100 000 dukata, što je tada bio jako veliki novac. Bila je to prva romanička bazilika na istočnom Jadranu i utjecala je na crkvenu arhitekturu u cijeloj regiji. Bila je neobično visoka. Nakon potresa, ulogu katedrale privremeno je preuzela crkva sv. Vlaha.

Dubrovački Senat je 1671. prihvatio nacrte za gradnju nove katedrale, te je ona dovršena u baroknom stilu 1713. godine. Unutrašnjost katedrale je raskošna. Iznad glavnog oltara nalazi se slika “Uznesenje Marijino” iz 16. stoljeća, koju potpisuje slavni talijanski slikar Tizian. Jedinstveni oltar sv. Ivana Nepomuka izrađen je od ljubičastog mramora. U riznici katedrale čuvaju se mnogi zlatni i srebrni relikvijari, križevi, crkveno posuđe i slike talijanskih, flamanskih i hrvatskih slikara, među kojima je i slika “Bogorodica s djetetom” iz 16. stoljeća, nastala prema djelu slavnog talijanskog slikara Raffaela. U riznici je i relikvija glave sv. Vlaha iz 11.-12. stoljeća, u obliku krune bizantskih careva. Ukrašena je medaljonima u emajlu i dragim kamenjem. Rad je dubrovačkih zlatara.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Riječka katedrala

Katedrala sv. Vida je sagrađena kao samostanska crkva riječkih isusovaca, na mjestu srušene crkvice posvećene zaštitniku Rijeke Svetom Vidu. Gotov projekt za gradnju, koja je počela 15. lipnja 1638. godine, donijeli su isusovci, a gradnja je (uz prekide) trajala stotinu godina. Katedrala ima dodirnih točaka s venecijanskom crkvom Sta Maria della Salute.

Barokno, osmerokutno zdanje, nadsvođeno kupolom, nekada sjedište isusovačkoga reda, a danas (od 1925.) stolnica riječkoga nadbiskupa, čuva vrijedna ostvarenja. To su barokni mramorni oltari (od 1696. do 1740.), znamenita propovjedaonica (1731.), rezbarene klupe (1742.), ulazna vrata, nadgrobne ploče, oslikana prozorska stakla, izložba isusovačke baštine te najvrjedniji riječki srednjovjekovni umjetnički spomenik – drveno Raspelo. Prema predaji (1296.), ono se časti od bogohulnog nabacivanja kamenom na Kristovo tijelo, koje je tog trenutka prokrvarilo.

Izgled crkve se od 18. stoljeća nije bitno mijenjao, iako je bilo nekoliko obnova. Do crkve je 1727. godine podignut nizak zvonik, preko čijega se prvog kata komuniciralo sa zgradom Kolegija. Nakon što je srušen Kolegij, ulazni portal je ukomponiran u novu kanoničku kuću. Arhitekt Bruno Angheben je 1933. godine zaklonio istočno pročelje zvonika. Papa Ivan Pavao II. je 8. lipnja 2003. godine pred katedralom blagoslovio katedralni kaptol, svećenstvo i prisutni narod.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Splitska katedrala

Splitska katedrala posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, a u narodu je poznata kao Katedrala sv. Dujma (sv. Duje). Katedrala je smještena u kompleksu Dioklecijanove palače u Splitu, na Peristilu i prvotno je bila carski mauzolej, sagrađen početkom 4. stoljeća. Katedrala sv. Duje najstarija je katedrala u svijetu koja je još uvijek u uporabi, a da nije značajnije preuređivana.

U 7. stoljeću, Avari i Slaveni su srušili Salonu. Preživjeli stanovnici su pobjegli na otoke, odakle se, nakon određenog vremena, dio njih vratio na kopno i nastanio u napuštenoj carskoj palači. Carski mauzolej su pretvorili u kršćansku crkvu, uklonili poganske idole i sarkofag u kome je car počivao. Iz srušenih bazilika u Saloni, prenijete su kosti svetih mučenika koje je Dioklecijan dao pogubiti: Dujma, prvog biskupa Salone, i Anastazija, radnika, koje su pohranili u carev mauzolej posvećen za metropolitsku crkvu. Prema predaji sačuvanoj kod splitskog kroničara Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća, prvi splitski nadbiskup bio je Ivan Ravenjanin (7. st.) koji je organizirao i uredio splitsku Crkvu.

Zvonik katedrale (57 m) je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina započeta u 13. stoljeću. Zvonik je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće temeljito obnovljen i ponešto izmijenjen. Danas se stepenicama moguće popeti na vrh zvonika. Katedrala je, prije svega, danas liturgijsko mjesto čiji tisućljetni kontinuitet najbolje odražava svakonedjeljna Misa i obnovljeni sjaj procesije o danu splitskog zaštitnika Svetog Dujma. Najznamenitiji dio katedrale su vrata koja je 1214. u orahovini izrezbario Splićanin Andrija Buvina, na čija dva krila se na 14 kaseta prikazuju prizori iz Evanđelja, od Gabrijelova navještenja do Kristova uskrsnuća.

#LjetouDomovini