Ljeto u Domovini

objavljeno u: Vijesti | 0

Ljeto u Domovini: Hvarska katedrala

Hvarska katedrala posvećena je sv. Stjepanu I., papi i mučeniku, zaštitniku Hvarske biskupije i Grada Hvara. Nalazi se na središnjem trgu u Gradu Hvaru, Trgu sv. Stjepana (Pjaca). Stoljećima dograđivana i pregrađivana prvobitno je bila crkva benediktinskog samostana sv. Marije od Lesne. Neki drže da katedralom postaje u 13. stoljeću, kada navodno biskup svoje sjedište preseljava iz Staroga Grada (gdje se na današnjem mjestu nalazi Crkva sv. Stjepana) u Hvar. Još tijekom gradnje stradala je za turske navale 1571. godine. Svoj današnji izgled dobila je kroz 17. i 18. stoljeće te predstavlja sintezu stilova gotike, renesanse, manirizma i baroka s romaničkim prizvucima vidljivim u oblikovanju zvonika i baldahina iznad ulaznog portala.

Na mjestu današnje građevine nekad se nalazila starija stolna crkva iz sredine 12. stoljeća o kojoj danas nema mnogo podataka, a njezini dijelovi nisu sačuvani. Vjerojatno je građena u predromaničkom stilu. U 14. stoljeću ta se crkva pregrađuje u gotičkom stilu, a o njoj danas svjedoči tek gotički svod u prostoru između glavnog broda i naknadno proširena svetišta koje služi kao kor. Graditelji crkve nisu poznati sve do pregradnje koja se događa u 15. stoljeću, a pisani izvori spominju korčulanske majstore. Tada je crkvi nadodana lađa s pročeljem, no i ona je u 17. stoljeću srušena. Prema istraživanjima u prvoj polovici 15. stoljeća jednobrodnoj gotičkoj crkvi dodana je gotičko-renesansna lađa s bočnim kapelama odijeljenim stupovima, a u 17. stoljeću ona je zamijenjena trobrodnim tijelom crkve.

Prostori katedrale i danas se redovito koriste. Ona – zajedno s biskupskim dvorom u kojem je smještena zbirka liturgijskog posuđa i druge znamenitosti, kaptolskom knjižnicom smještenom iznad sakristije (utemeljena još u 15. stoljeću) i arhivom – svjedoči o nekadašnjoj važnosti ovog prostora.

#LjetouDomovini

Sydney su na svom putu na Solomonske otoke …

objavljeno u: Vijesti | 0

Sydney su na svom putu na Solomonske otoke posjetili vrhovna glavarica Družbe sestara milosrdnica iz Zagreba časna majka Miroslava Bradica i fra Smiljan Berišić, koji je ranije vodio HKC St Nikola Tavelic Church, Croatian Catholic Centre, St Johns Park.
Želimo im blagoslovljen nastavak misijskoga putovanja!

FRANKFURT AM MAIN …

objavljeno u: Vijesti | 0

FRANKFURT AM MAIN

Održan područni ministrantski susret

Susret ministranata iz hrvatskih katoličkih misija i župa Rajnsko-majnskog pastoralnog područja održan je u subotu 16. rujna u organizaciji Hrvatske katoličke župe Frankfurt am Main u Frankfurtu. Susret, na kojem su se okupili ministranti i ministrantice iz HKŽ Frankfurt am Main, HKŽ Main-Taunus/Hochtaunus, HKM Offenbach am Main, HKM Rüsselsheim i HKM Wiesbaden, započeo je misnim slavljem u crkvi Deutschorden (Njemačkog reda) u Frankfurtu. Misno slavlje predvodio je i propovijedao dušobrižnik u HKŽ Frankfurt fra Ivan Čikara u zajedništvu s voditeljem HKM Offenbach fra Tomislavom Dukićem, župnikom HKŽ Main-Taunus/Hochtaunus fra Marinkom Vukmanom i voditeljem HKM Rüsselsheim fra Ivanom Križanovićem. U misnom slavlju sudjelovali su i župnik HKŽ Frankfurt i predstavnik Rajnsko-majnskog pastoralnog područja fra Željko Ćurković, pastoralne suradnice s. Filipa Smoljo (HKM Frankfurt), s. Auksilija Milić (HKM Wiesbaden), s. Estera Marijić (HKM Rüsselsheim) i pastoralni rererent Zvonko Orlović (HKM Offenbach), te više roditelja, braće i sestara i prijatelja ministranata.
Fra Ivan Čikara je u propovijedi istaknuo kako su ministranti, kao i svi vjernici, oni koji su pozvani djelovati na slavu Božju kako bi ljude dovodili Bogu. „Naše slavlje na zemlji odraz je slavlja na nebesima. Ono što radimo tijekom sv. mise vrsta je neke udaljene jeke onoga što se događa u raju jer je sv. misa spoj s rajem, jer je Bog prisutan među nama, jer je onaj u koga vjerujemo i koji nam je sve dao. On je ovdje prisutan na opipljiv našin među nama kao brat, sestra, prijatelj, kao onaj kome se mogu povjeriti i onaj na koga se mogu osloniti. Upravo, vi dragi ministranti, predstavljate taj kor svetaca i anđela. Vi ste i svećenicima primjer jer ste jednostavni, ponizni, i mi se u vas moramo ugledati. Zato ste na oltaru, na najsvetijem mjestu da ljudi koji sudjeluju u slavlju sv. mise u vama vide taj primjer malenosti i jednostavnosti“, kazao je dodavši kako unatoč svojim slabostima ministranti imaju veliku ulogu u Božjoj liturgiji, jer smo unatoč svojim slabostima pozvani odraditi Bogu nešto puno veće. „Pozvani smo postati ono što trebamo biti. Ljudi u vama, dragi ministaniti, vide nešto lijepo. Lijepo je da možete ministrirati, služiti Bogu i biti primjer drugima. Što ste bolji primjer, Bog će vas bolje nagraditi, a i druge ćemo više predvoditi Bogu.“
Tijekom misnog slavlja pjevala je i svirala skupina mladih „Pax“ HKŽ Frankfurt.
Nakon misnog slavlja u crkvi je bio kviz o ministrantskoj službi, o tome što sve ministrant treba znati o svojoj službi. Na kvizu je sudjelovalo pet ministrantskih ekipa iz pet župa i misija pristiglih na susret. Kviz se sastojao od pismenog i usmenog dijela. Prvo mjesto osvojila je ekipa HKŽ Main-Taunus/Hochtaunus, drugo ekipa HKM Offenbach, a treće mjesto ekipa HKŽ Frankfurt. Nakon kviza bio je zajednički ručak u dvorani pokraj crkve.
Sportski dio natjecanja organiziran je u Sportskoj dvorani Süd Sachenhausen u Frankfurtu.
Ministranti su se natjecali u više disciplina: u nogometu, graničaru, košarci i trčanju. Prvo mjesto u nogometu osvojila je ekipa HKM Wiesbaden, drugo ekipa HKŽ Main-Taunus/Hochtaunu, dok je treće mjesto osvojila ekipa HKŽ Frankfurt. U igra graničara prvo mjesto osvojila je ekipa HKM Offenbach, drugo ekipa HKŽ Main-Taunus/Hochtaunus, a treće mjesto osvojila je ekipa HKŽ Frankfurt. U košarci je prvo mjesto osvojila ekipa HKM Wiesbaden, drugo eipa HKM Offenbach, a treće mjesto ekipa HKŽ Frankfurt. U trčanju prvo mjesto osvjojio je Ivo Buljan (HKŽ Main-Taunus/Hochtaunus), drugo Fran Bodalec (HKM Frankfurt), a treće mjesto Jana Bardek (HKM Offenbach). Na kraju su podijeljeni pokali i medalje.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić

KELKHEIM …

objavljeno u: Vijesti | 0

KELKHEIM

Proslavljena Gospa Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta – zaštitnica župe

Hrvatska katolička župa Main-Taunus/Hochtaunus sa sjedištem u Kelkheimu proslavila je u nedjelju 17. rujna svoju zaštitnicu – Gospu Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta. Svečano misno slavlje u punoj crkvi sv. Dionizija u Kelkheimu predvodio je novi voditelj Hrvatske katoličke misije Wupertal fra Marko Domazet-Lošo u zajedništvu s domaćim župnikom fra Marinkom Vukmanom. Na početku je fra Marinko predmolio molitvu Gospi Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta. Prije misnog slavlja išlo se u ophodu od sakristije, dvorištem ispred crkve te u crkvu. U ophodu su bili i mladi obučeni u hrvatske narodne nošnje. Ispred oltara je postavljena replika lika Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta.
U uvodnoj riječi fra Marinko je kazao: „Poznato je da svaki dio naše domovine, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ima svoje omiljeno Gospino svetište, ali lik Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta stariji je od svih zavjetnih i čudotvornih njezinih slika i kipova u svim tim crkvama. Tim likom označena je sva hrvatska crkvena povijest u znaku Marije. Evo nas i ove godine na slavlju naše Zaštitnice. Okupljeni oko žrtvenika Kristova, oko časnoga lika Gospe Velikoga hrvatskoga zavjeta, želimo danas u Kelkheimu obnoviti, produbiti i učvrsititi svoju odanu pobožnost prema Gospi. Želimo i danas pred njom kleknuti i zahvaliti, moliti je za svoje danas i sutra. Reći joj o svojim poteškoćama, o djeci koja su ginula s njenom krunicom o vratu, o obiteljima koje su prognali, o svetištima koje su spalili. Moliti je da pomogne našem narodu, onome kojeg tjeraju iz Bosne i Hercegovine, onome koji traži svoje nestale sinove, onima njezinima što pate po tamnicama diljem svijeta od Haaga do svih drugih“, kazao je fra Marinko koji je potaknuo okupljene vjernike da pobožno i sabrano sudjeluju u slavlju, kako krsna vjera i vjernost Bogu i Gospi, Crkvi i domovini ne bi prestala teći našim žilama.
U propovijedi je fra Marko istaknuo kako čovjek u svome životu traži sigurnost, da sve oko njega bude u redu, da on vlada svim životnim situacijama i da u svemu bude glavni junak priče. Krštenje nas pokušava uključiti u svijet u kojem mi nismo glavni. U svijet kojeg ne možemo kontrolirati, gdje se kaže da je život težak. Život je dakle, nešto što neće odgovarati našim potrebama, u njemu ništa neće biti jednostavno. Kad odrastemo, postajemo svjesni vlasite smrti i tada shvaćamo da naš život nije priča o nama, već je on puno veća priča. Naš život ima puno širi kontekst od nas samih. Kad bi naš život bio ograničen samo na nas, onda bi sa svakim od nas nestajalo i hrvatstvo i vjera, i sve ono što čovjek nosi sa sobom. Sveto pismo je ostavština koju nam Bog daje, a daje nam ono najvrjednije što ima. Ostavlja nam svoga Sina u sakramentu krštenja, a taj sakramet nosi sa sobom križ i činjenicu da život nije lagan. I to osjećamo. U našem narodu je četrnaest stoljeća borbe za vjeru, za Boga, za domovinu. I danas se nastavlja borba za život, za pravo na rad, za egzistenciju. Moj život je iz Božje perspektive traženje najvećeg duhovnog blaga koje ću predati onima koji dolaze nakon mene. Moj život je priča o Bogu, a ne o meni. Moj život je priča o Božjoj ljubavi, o ljudima koje mi je Bog darovao, o prijateljima, roditeljima, djeci, susjedima, kolegama. To je susret s Božjom ljubavi. Sve što nas okružuje dar je Božji nama. Ako sve to ne predamo onima koji će doći nakon nas, od čega će i za koga će oni živjeti? Naš je život uvijek život za druge. Kao i Marija, i mi trebamo biti službenici i službenice Božje, a ona pod križem pod svoje okrilje prima sve nas. Krist nije nosio križ samo za sebe već za svakoga od nas. Ako nosimo Kristov križ i njegovu ljubav, to se vidi na našem životu kao trajni znak. Ako čovjek želi živjeti s Bogom, onda neminovno izlazi i svoje sigurnosti i odlazi tamo gdje ga Bog šalje. S Božjom pomoći i s pomoću prijatelja sve je moguće. Naš je život dar jednih drugima. Svi smo jedanako važni, a oni koji dolaze nakon nas još su važniji od nas i njima trebamo predati zrelost vjere“, kazao je fra Marko, potaknuvši sve da se utječemo Blaženoj Djevici Mariji kako bi nas sačuvala u vjeri u Gospodina.
Misno slavlje uveličao je župni mješoviti zbor pod vodstvom s. Magdalene Višić i orguljskom pratnjom Hrvoja Barnjaka. Milodari su bili namijenjeni Caritasu. Nakom misnog slavlja za sve je ispred crkve pripremljen domjenak.
Fra Marko Domazet-Lošo je toga dana predvodio sv. mise i u Bad Homburgu i u Bad Sodenu.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić

#DvadesetčetrvtaNedjeljaKrozGodinuA #ŽivoVrelo …

objavljeno u: Vijesti | 0

#DvadesetčetrvtaNedjeljaKrozGodinuA #ŽivoVrelo

Iz Evanđelja po Mateju:
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče:
»Gospodine, koliko puta da oprostim ­bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa ­slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug.
Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.
A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ’Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.
Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ’Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Ljeto u Domovini

objavljeno u: Vijesti | 0

Ljeto u Domovini: Eufrazijeva bazilika

Eufrazijeva bazilika (Eufrazijana) u Poreču jedan je od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju. Izgrađena je u 6. stoljeću na mjestu ranokršćanske crkve, u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I., a nalazi se u biskupskom kompleksu. Godine 1997. UNESCO ju je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom. Uz prezentaciju arheoloških ostataka, u prvom redu mozaika datiranih već u 3. st., u kompleksu možemo razgledati vrijedne sakralne spomenike i umjetničke predmete starokršćanskoga, ranobizantskog i srednjovjekovnog razdoblja.

Bazilika, zapravo katedrala Uznesenja Marijina, počela se graditi 553. na temeljima ranije trobrodne bazilike. Do danas je doživjela niz promjena, pa na izvornom zdanju iz ranokršćanskog perioda stoji treća crkva u gotičkom stilu. Iako su samu zgradu oštetili potresi, ratovi i požari, autentični podni mozaici iz 5. st. ostali su sačuvani i reprezentativan su primjerak ranokršćanskog slikarstva. Prikaz Krista, te likovi mučenika i mučenica, kao i fascinantna kompozicija Bogorodice na prijestolju zadivljuju izradom filigranske finoće. Najstariji pak fragmenti mozika datiraju u 3. st.

Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, idu u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Mozaicima su iznad apside predstavljeni apostoli s Isusom, u centralnom dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari, Djevica Marija s Isusom u krilu, domaći sveci mučenici, posebice sveti Mauro – prvi biskup, potom mučenik i zaštitnik grada Poreča i cijele istarske biskupije. Uz sam rub slavoluka poredani su polukružno “medaljoni” s likovima mučenica. Dva glavna mozaična prikazanja predstavljaju Navještenje i Vizitaciju koja predstavlja umjetničku rijetkost jer je Blažena Djevica Marija prikazana trudna u susretu s Elizabetom. Trobrodnu katedralu nose dva reda vitkih mramornih stupova s raskošnim kapitelima.

#LjetouDomovini

O mogućnostima Facebooka piše fra Šimun …

objavljeno u: Vijesti | 0

O mogućnostima Facebooka piše fra Šimun Markulin:
“Suvremeni svijet daje nam mnoštvo mogućnosti na komunikacijskom polju, što valja prepoznati i iskoristiti u vremenu brzih promjena. Ovim esejom želimo prikazati temeljne mogućnosti koje nam u evangelizacijskom poslanju nudi Facebook, ali i potaknuti da se što veći broj pastoralnih djelatnika zauzme u širenju Radosne vijesti putem društvenih mreža.”
Cijeli tekst na:

Proslava Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta …

objavljeno u: Vijesti | 0

Proslava Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta u Kelkheimu

Gospa Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, zaštitnica Hrvatske katoličke župe Main-Taunus/Hochaunus sa sjedištem u Kelkheimu, proslavit će se u nedjelju 17. rujna u Kelkheimu. Središnje euharistijsko slavlje u 11.45 sati, u crkvi sv. Dionizija, u Kelkheimu predslavit će fra Marko Domazet-Lošo, novi voditelj Hrvatske katoličke misije Wuppertal. Kolekta te nedjelje namijenjena je za potrebe Caritasa.