#JubilejHIPa #KardinalJosipBozanić …

objavljeno u: Vijesti | 0

#JubilejHIPa #KardinalJosipBozanić

Homilija na zahvalnom misnom slavlju prigodom 50. obljetnice Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu

Iz Kardinalove homilije:
“Svim hrvatskim iseljenicima diljem svijeta iz ove prvostolnice šaljemo očitovanje svojeg zajedništva, moleći Božji blagoslov i blizinu zagovora blaženoga Alojzija Stepinca, kojega su htjeli protjerati iz domovine, ali je ostao i time postao znak povezanosti koji zbližava domovinsku i iseljenu Hrvatsku.”

Cijelu homiliju možete pročitati na:
http://www.zg-nadbiskupija.hr/UserDocsImages/stories/Homilije/2017/Hrvatski%20iseljenici%2050%20obljetnica%20pastve%20Mediji.pdf

#ZnanstvenoStručniSkup #JubiljeHIPa …

objavljeno u: Vijesti | 0

#ZnanstvenoStručniSkup #JubiljeHIPa

Prof. dr. Pavo Jurišić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, održao je predavanje o dušobrižništvu u dijelu Australije te sudjelovao u Znanstvenom i Organizacijskom odboru našega Skupa.
I on nam je uputio čestitku prigodom jubileja.

Prenosimo još jednu vijest s www.ika.hr vezanu uz …

objavljeno u: Vijesti | 0

Prenosimo još jednu vijest s www.ika.hr vezanu uz naš #ZnanstvenoStručniSkup i #JubilejHIPa.

Na kraju prvoga dana znanstveno-stručnog skupa o 50. o obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu u utorak, 25. travnja bilo je riječ o doprinosu HRT-a u čuvanju identiteta Hrvata katolika u dijaspori.
U programu su sudjelovali izv. prof. dr. Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i novinar i urednik pri HRT-u Zvonko Božinović.
Uvodno je Skoko naglasio, kako je „medijsko praćenje života i rada naših iseljenika u svijetu, posebice djelovanja hrvatskih katoličkih misija koje imaju posebnu ulogu u očuvanju i promicanju hrvatskoga identiteta iznimno važno iz nekoliko aspekata. Ponajprije, mediji nam približavaju tamošnjih hrvatskih zajednica, njihove tegobe i nade, njihove doprinose staroj i novoj domovini, te ostvarenja na kulturnom, prosvjetnom i duhovnom području. S druge strane mediji razbijaju nagomilane stereotipe, a moramo priznati da je previše stereotipa u odnosu domovine prema dijaspori. Pomažu nam da se bolje upoznamo, da se upoznamo kao isti dijelovi hrvatskoga bića. Na koncu, zahvaljujući medijima mi upoznajemo potpuno nepoznate ili manje poznate krajeve, tamošnje običaje, načine života i susrete kultura, a znamo da nema meridijana i paralele na kojima nisu nastanjeni Hrvati i njihovi potomci. Znamo da su Hrvatska i BiH uistinu iseljeničke zemlje, pa naši sunarodnjaci naseljavaju i najudaljenije države svijeta. Stoga je zadaća Katoličke Crkve pratiti ih i pomagati, a obveza je HRT-a kao javnog servisa koji bi trebao služiti svima nama izvještavati o njihovu životu i nastojanjima s jedne strane, a s druge strane informirati ih sa zbivanjima u domovini, te raditi na međusobnom povezivanju i umrežavanju”.
U tom je vidu samu tematiku kroz razgovor sa Skokom približio Zvonko Božinović. On je dao neke tehničke informacije o načinu odabira teme, organizaciji i samom snimanju koje se često radi velikih troškova svodi na samo dvije osobe u ekipi.
Na tom tragu „Filmska akademija” je predstavila pet isječaka iz različitih emisija koje prate i govore o djelovanju hrvatskih katoličkih zajednica u svijetu. Prisutni su imali prilike vidjeti insert iz dokumentarnog filma „Čovjek pod zemljom” (2004.) o hrvatskim kopačima opala u gradu Coober Pedy u australskoj pustinji. Prikazan je i prilog HRT-a o obilježavanju 100. obljetnice hrvatske župe sv. Ćirila i Metoda i sv. Rafaela u New Yorku. Također prikazan je isječak iz dokumentarnog filma „Hrvati u Južnoj Africi” o jedinoj hrvatskoj crkvi na afričkom kontinentu (1997.). Četvrti prilog bio je vezan uz Južnu Ameriku točnije Hrvatsko katoličko središte „Sv. Nikole Tavelića” u Buenos Airesu gdje je sugovornik bio voditelj središta i delegat za Argentinu Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Josip Peranić.
Posljednji prikazani prilog bio je vezan uz podizanje spomen-obilježja bl. kardinalu Alojziju Stepincu u Muenchenu (2005.).

#ZnanstvenoStrucniSkup #JubilejHIPa …

objavljeno u: Vijesti | 0

#ZnanstvenoStrucniSkup #JubilejHIPa

U popodnevnom dijelu prvoga dana znanstveno-stručnog skupa o 50. obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu u utorak, 25. travnja dat je osvrt na dušobrižništvo za Hrvate po regijama.
O dušobrižništvu među hrvatskim iseljenicima u SAD-u govorio je dr. doc Mate Bižaca. Uvodno je prisutne upoznao s genezom i povijesnim pregledom iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i BiH u SAD. Nadalje se osvrnuo na duhovnu skrb, te je naglasio kako su migracije uvijek bile višeslojni izazov kako za Crkvu podrijekla iseljenika, tako i za Crkvu njihova useljenja. U tom je kontekstu rekao da takva složena uvjetovanost migriranja u najveću zemlju migranata zacijelo daje i specifični pečat dušobrižništvu hrvatskih useljenika u SAD.
Pojasnio je i razložnost eklezio-juridičkog okvira hrvatske iseljeničke pastve u SAD-u, te ukazao na mnogostruku pastoralnu kulturnu i karitativnu skrb za hrvatske iseljenike.
U završnici govoreći o smjernicama za budućnost pastve među hrvatskim iseljenicima u SAD-u. Istaknuo je, kako se govori o broju od 800.000 Hrvata u SAD-u od kojih polovica živi na prostoru gdje su nekad postojale hrvatske misije i župe, a danas su u okviru mjesnih crkvenih struktura. Od druge polovice prema njegovim riječima samo 25% dobro govori hrvatski i dolazi na hrvatske mise. Stoga je uveden vjeronauk na engleskom jeziku i dvojezične mise. „Ravnateljstvo mora slati u SAD mlađe svećenike i koji izvrsno poznaju engleski jezik, bez toga malo će se postići u pastvi”, rekao je na kraju Bižaca.
O dušobrižništvu u Kanadi govorio je delegat HIP-a za Kanadu mons. Ivan Vukšić. Predstavljajući kronologiju hrvatskog useljavanja u tu zemlju istaknuo je kako su pokušaji za osnivanje hrvatskih župa između dva rata bili neuspješni, pa je 19 župa osnovano nakon Drugoga svjetskog rata. U međuvremenu su dvije dokinule. Danas u 17 hrvatskih župa djeluje 20 svećenika i 17 hrvatskih redovnica. Pretpostavlja se da danas u Kanadi živi oko 200.000 Hrvata. Sav duhovni, kulturni i sportski život odvije se u župama. Tako pri svakoj hrvatskoj župi djeluje Hrvatska škola i barem jedna folklorna skupina. Važno je naglasiti da kanadska država plaća hrvatske učitelje i daje školske prostorije gdje se uči hrvatski jezik povijest i kultura.
Delegat HIP-a za Južnu Ameriku mons. Drago Balvanović govoreći o tom kontinentu, naglasio je kako u Južnoj Americi postoje samo dva hrvatska katolička centra u Argentini „Sv. Nikola Tavelić” i u Peruu hrvatska vikarija „Sv. Leopold Mandić”. Ostale države J. Amerike imaju povremeni kontakt s hrvatskim misionarima iz ove dvije zemlje. U pastoralnom djelovanje uključene su i redovnice Kćeri Milosrđa, milosrdnice i karmelićanke.
Mons. Balvanović je reka da bi radi boljeg pastoralnog djelovanja bilo nužno poslati svećenika i u druge latinoameričke zemlje u kojima žive Hrvati. K tomu, bi trebalo pozvati svećenike koji rade kao misionari u zemljama Južne Amerike a nisu uključeni u inozemnu pastvu da u skladu sa svojim mogućnostima pomognu u pastoralu Hrvata koji tamo žive, kako ne bi izgubili vezu s Domovinom i sa svojim katoličkim korijenima.
O jedinoj hrvatskoj katoličkoj misiji na afričkom kontinentu, onoj u Johannesbourgu govorio je fra Ivica Strčić. Povijest Hrvata na jugu Afrike seže sve do 18. st. kada se u dokumentima spominje prvi Hrvat koji je stigao iz Boke Kotorske. Danas se računa da u Južnoj Africi živi oko 4000 Hrvata. HKM sv. Jeronima osnovana je 29. ožujka 1969. dolaskom prvog hrvatskog svećenika fra Ive Perovića. Južnoafrički Hrvati su uz pomoć njemačke Crkve 1993. Izgradili vlastitu crkvu koju je posvetio sluga Božji kardinal Franjo Kuharić. Svećenik redovito posjećuje i vjernike u Pretoriji i Vanderbijlparku, a povremeno se hrvatski vjernici okupljaju u Durbanu i Cape Townu. K tomu, hrvatski svećenik iz HKM u Johannesborgu posjećuje i malobrojne Hrvate subsaharske Afrike u Zambiji, Bocvani, Namibiji, Mozambiku.
Prof. dr. sc. Pavo Jurišić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevo predstavio je pastoralni rad dijecezantskog klera među Hrvatima u Australiji. Uvodno je spomenuo, kako je prije dvije godine priredio knjigu o pastoralne skrbi za Hrvate u Melbourneu, a to je vezano uz djelovanje svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. K tomu, rad dijecezantskog klera pokriva australske države Viktoriju, Tasmaniju Južnu i Zapadnu Australiju. Podsjetio je, kako je manji dio Hrvata došao u Viktoriju prije Drugog svjetskog rata, dok su veliki djelom stizali nakon rata. Katolički Hrvati dugo vremena nisu imali svojega svećenika i pastoralne skrbi na hrvatskom jeziku snalazili su se na razne načine. U Melbourneu je djelovala pastoralna skrb za Slovence, pa su Hrvati i tamo odlazili.
Poseban blagoslov za ovu zajednicu značio je dolazak svećenika Josipa Kasića koji je također bio izbjeglica, a u Australiju je stigao u svibnju 1960. godine. „Poduzetan kakav je bio, brzo je počeo organizirati hrvatsku zajednicu i stvarati uvjete gdje će se zajednica okupljati, gdje će moći obavljati pastoralnu skrb i pružati socijalnu pomoć. Tako je već za godinu dana otvorio prvi hrvatski katolički centar i crkvu koja je stavljena pod zaštitu blaženika, a kasnije sveca Nikole Tavelića. Pokrenuo je i školu hrvatskoga jezika i hrvatske povijesti.
Govoreći o današnjem stanju, Jurišić je rekao „možda je rad danas izazovniji nego prije, jer nove generacije koje stasaju imaju svijest o svojoj hrvatskoj pripadnosti, ali su podložni svim izazovima ovoga vremena.”. Dodao je da oko 10% Hrvata dolazi na misu i prima sakramente. No, pomaka ima, npr. formiraju se molitvene zajednice.
O pastoralu u Australiji kojega pokrivaju hrvatski franjevci govorio je dr. sc. Ivan Hrstić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar koji je predavanje pripremio s prof. dr. sc. Vesnom Drapač sa Sveučilišta u Adeleide.
Spomenuo je, kako je fra Roko Romac koji je u Australiju stigao 1955. bio prvi svećenik koji je došao u Australiju, a danas tamo djeluje sedam hrvatskih katoličkih župa i centara koje vode franjevci koje vode članovi Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.
Prisutnost hrvatskih franjevaca u pastoralnoj skrbi od početka do danas, autori su podijeli na etape: vrijeme sumnji (razdoblje 50-tih, 60-tih i 70-tih godina), vrijeme afirmacije (od 1980.), vrijeme ratifikacije (1990-te) i vrijeme nesigurne perspektive (2000-te). Hrstić je naglasio kako je u razdoblju do 1990. Crkva kao jedna od dominantnih društvenih i kulturnih institucija omogućila Hrvatima u Australiji istovremeno kanal za borbu za priznanjem posebnosti hrvatskog nacionalnog identiteta, ali i pospješila integraciju u multikulturno australsko društvo. Hrvatski katolički centri kroz to su vrijeme izrasli u središta duhovnog, društvenog, obrazovnog i kulturnog života iseljenika.

Izvori: www.ika.hr

Objavljeno je i više vijesti o našem …

objavljeno u: Vijesti | 0

Objavljeno je i više vijesti o našem #ZnanstvenoStručniSkup uz #JubilejHIPa na Informativnoj katoličkoj agenciji pa ih rado prenosimo.

Povijesni kontekst hrvatske inozemne pastve

Prvi blok predavanja znanstveno-stručnog skupa o 50. obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu pristupio je temi u povijesnom kontekstu.
Doc. dr. sc. Mario Bara s Odjela za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta održao je predavanje „Povijesni kontekst hrvatskih migracija”. Predavač je temi pristupio kroz nekoliko okvira vremenski, prostorni, društveni, pravni i politički. Naglasio je, kako se pod pojmom migracija podrazumijeva šire značenje koje obuhvaća migracije hrvatskog stanovništva iz Hrvatske i drugih zemalja u kojima žive Hrvati. Pod pojmom hrvatski iseljenici pak se podrazumijevaju Hrvati koji su imigrirali iz Hrvatske u strane zemlje i njihovi potomci, dok se najširi pojam iseljeništvo i hrvatsko iseljeništvo koristi za stanovništvo koje je uglavnom trajno napustilo postojbinu uglavnom zbog političkih, gospodarskih, psiholoških, vjerskih i ostalih motiva. Podsjetio je, kako je Hrvatska tradicionalno prostor značajnih migracijskih tokova, te se u prošlosti i danas smatra dominantno emigracijskom zemljom. Migracijama su Hrvati svojim humanim biološkim, kulturnim potencijalom osiromašavali su svoju zemlju podrijekla, ali u isto vrijeme su obogaćivali zemlju koju su naseljavali. U tom kontekstu ukazao je na činjenicu da migracije prati nastajanje katoličkih misija, što svjedočimo i danas na primjeru novoosnovane HKM u Irskoj.
O počecima organizirane pastoralne skrbi među iseljenicima s posebnim osvrtom na djelovanje prvoga ravnatelja dr. sc. Vladimira Vincea govorio je dr. sc. Daniel Patafta, OFM s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Podsjetio je, kako je šezdesetih godina mnogo radnika otišlo na rad u inozemstvo, a tu je bila i politička emigracija koja je od 1945. organizirano djelovala na više kontinenata, a među njima se nalazio i određeni broj svećenika koji su tijekom ii nakon 1945. godine napustili domovinu i pastoralno djelovali među hrvatskim iseljenicima. Nakon potpisivanja „Protokola” 1966. između SFRJ i Svete Stolice, Crkva u Hrvata pristupa organiziranom djelovanju među iseljeništvom, osobito radnicima na privremenom radu i djeluje u skladu s apostolskom konstitucijom „Exul Familia” pape Pija XII. iz 1952.
Istaknuo je, kako je Vince imenovan za nacionalnog ravnatelja za inozemnu pastvu od strane Svete Stolice 25. lipnja 1966. na prijedlog hrvatskog episkopata. Iz bogate korespondencije Vincea sa svećenicima koji su djelovati u pastvi svjedoči o njegovu snažnom angažmanu od samog početka djelovanja. Tako je već 1966. imao sastavljen popis od 209 hrvatskih katoličkih svećenika koji su se nalazili u inozemstvu i djelovali među emigracijom. Od samih početaka Vince je obilazio hrvatske katoličke misije u Europi. Prije Božića 1967. obišao je hrvatske župe u Kanadi i SAD-u, a 1968. posjetio je Hrvate u Južnoj Americi, te je na povratku 6. ožujka poginuo u zrakoplovnoj nesreći iznad Antila. Njegova prerana smrt nije mu ostavila mogućnost da ostvari planove, poput osnivanje fonda za stipendiranje naših studenata u inozemstvu i otvaranje bogoslovije za inozemnu pastvu. Na kraju je Patafta naglasio kako je iz korespondencije vidljivo, da je Vince uspio otrgnuti hrvatsko dušobrižništvo iz političkog zagrljaja različitih političkih skupina koje su djelovale među Hrvatima u imigraciji, te je vjersko, odnosno pastoralno poslanje stavio iznad političkog.
„Kardinal Franjo Kuharić i mons. Vladimir Stanković promotori pastoralne skrbi među iseljenicima” bio je naslov predavanja doc. dr. sv. Tomislava Anića s Odjela za povijest HKS-a. Vremenski predavanje je obuhvatio period od 1969. do 1999. godine. Predavač je ukazao na političke i ekonomske prilike koje su u bitnom odredile migracijske procese, a koje su za posljedicu imale povećane aktivnosti hrvatskog svećenstva u pastoralnoj djelatnosti, kao i narodnom prosvjećivanju hrvatskih iseljenika.
Govoreći o važnosti koju su imali katolički centri, misije i župe Anić je podsjetio na riječi Živka Kustića u Glasu Koncila 1990. kako „je svaki takav centar postao živi kutak hrvatske domovine”.
U vrijeme borbe za slobodnu i neovisnu državu, upravo je iseljena Hrvatska preko inozemne pastve bila nemjerljiv izvor ne samo duhovne pomoći, već i materijalne. Anić je iznio i jedan kuriozitet. Naime, u prvim godinama državnosti devedesetih godina prošloga stoljeća uobičajilo se da hrvatski veleposlanici i konzuli prije odlaska u službu odlaze kod mons. Stankovića kako bi dobili kvalitetne informacije o zemljama u koje odlaze, ali isto tako i o iseljenicima u tim zemljama što im je bilo od velike pomoći u organizaciji posla. Na kraju mandata mons. Stankovića u hrvatskom inozemnoj pastvi postojalo je 192 župe i misije u kojima je djelovalo 252 svećenika, a zajedno sa suradnicima broj djelatnika inozemne pastve iznosio je 542 osobe.
Predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu pomoćni vrhbosanski biskup dr. sc. Pero Sudar održao je predavanje „Osnivanje i djelovanje Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu”.
Biskup Sudar je naglasio kako je osnivanje i djelovanje Vijeća izraz i potvrda svijesti domovinske Crkve da Hrvati katolici, iako već generacijama žive kao punopravni članovi mjesnih Crkava zemalja u kojima žive, ne prestaju biti pastoralna briga i Crkve u Domovini. K tomu, važna je i činjenica da privrženost Hrvata katolika hrvatskim misijama i župama u svijetu i plodno djelovanje tih misija potvrđuje potrebu i opravdanost postojanja i djelovanja Vijeća. Biskup je također naglasio kako iz toga proizlazi da su Vijeće i Hrvatska inozemna pastva plodno i dragocjeno svjedočanstvo zajedništva, po svim šavovima, podijeljenoga narodnoga bića.
Rad Vijeća mora biti potpora misionarima u inozemnoj pastvi, stoga, nastavio je biskup „rad Vijeća nije i ne može se nazvati samo savjetodavnom, nego je ona više posrednička. Posredničku ulogu vrši prvenstveno između domovinske Crkve i samih svećenika i pastoralnih djelatnika u hrvatskim katoličkim misijama i župama u inozemstvu. Naime, sjednice Vijeća su mjesto i prilika gdje delegati, a preko njih svi djelatnici u hrvatskoj inozemnoj pastvi mogu iznositi svoje prijedloge biskupima kao predstavnicima domovinske Crkve, istaknuo je biskup Sudar.

www.ika.hr