Najnoviji Postovi

Ljeto u Domovini: Splitska katedrala

Splitska katedrala posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, a u narodu je poznata kao Katedrala sv. Dujma (sv. Duje). Katedrala je smještena u kompleksu Dioklecijanove palače u Splitu, na Peristilu i prvotno je bila carski mauzolej, sagrađen početkom 4. stoljeća. Katedrala sv. Duje najstarija je katedrala u svijetu koja je još uvijek u uporabi, a da nije značajnije preuređivana.

U 7. stoljeću, Avari i Slaveni su srušili Salonu. Preživjeli stanovnici su pobjegli na otoke, odakle se, nakon određenog vremena, dio njih vratio na kopno i nastanio u napuštenoj carskoj palači. Carski mauzolej su pretvorili u kršćansku crkvu, uklonili poganske idole i sarkofag u kome je car počivao. Iz srušenih bazilika u Saloni, prenijete su kosti svetih mučenika koje je Dioklecijan dao pogubiti: Dujma, prvog biskupa Salone, i Anastazija, radnika, koje su pohranili u carev mauzolej posvećen za metropolitsku crkvu. Prema predaji sačuvanoj kod splitskog kroničara Tome Arhiđakona iz 13. stoljeća, prvi splitski nadbiskup bio je Ivan Ravenjanin (7. st.) koji je organizirao i uredio splitsku Crkvu.

Zvonik katedrale (57 m) je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina započeta u 13. stoljeću. Zvonik je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće temeljito obnovljen i ponešto izmijenjen. Danas se stepenicama moguće popeti na vrh zvonika. Katedrala je, prije svega, danas liturgijsko mjesto čiji tisućljetni kontinuitet najbolje odražava svakonedjeljna Misa i obnovljeni sjaj procesije o danu splitskog zaštitnika Svetog Dujma. Najznamenitiji dio katedrale su vrata koja je 1214. u orahovini izrezbario Splićanin Andrija Buvina, na čija dva krila se na 14 kaseta prikazuju prizori iz Evanđelja, od Gabrijelova navještenja do Kristova uskrsnuća.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Gospa od Staroga Grada u Pagu

Zborna crkva Uznesenja BDM je trobrodna bazilika s tri četvrtaste apside, od kojih su bočne, kao i sakristija, presvođene gotičkim križnorebrastim svodovima. Na bazilici se prepoznaje mješavina elemenata romanike, gotike i rane renesanse. Pročelje je jednostavno, s gotičkim portalom, renesansnom rozetom i nedovršenim svetačkim likovima u visokom reljefu, ugrađenom u dva reda. Crkvu su započeli 1443. graditi Juraj i Pavao Dimitrovi iz Zadra, a 1446. gradnju preuzeo Juraj Dalmatinac. Dovršena je 1487., a 18. 9. 1488. u nju je premješten Kaptol iz Staroga Grada.

U 18. st. crkva je restaurirana i tada su izrađene štukature na stropu. Glavni je oltar je 1807. prenesen iz Zadra i potječe iz dominikanske crkve, na njemu je slika Uznesenja BDM; u zbornoj je crkvi još sedam oltara: kameni oltar prema puku; oltar sv. Križa s čudotvornim (gotičkim) Raspelom; Presvetog Sakramenta sa svetohraništem; Gospa od Ružarija s kipom; Srca Isusova s kipom od gipsa; oltar sa sarkofagom sv. Valentina i slikom sv. Benedikta; oltar Duša čistilišta; kamena krstionica; dvije kamene škropionice; portal ukrasuje bareljef s Bogorodicom (koja pod plaštem okuplja – zaštićuje Pažane) i lijepa rozeta. Nedovršeni zvonik s četiri zvona i jednim malim, školskim. Crkva je obnavljana 1847., 1990., 1998. te i sada traje obnova kamenog pročelja.

“Gospa od Staroga grada” – nekadašnja je romaničko-gotička župna crkva iz 15. stoljeća u Starom gradu u kojem su sačuvani i dijelovi srednjovjekovnih bedema. Na baroknom bogato izrađenom glavnom oltaru crkve Uznesenja BDM, iznad svetohraništa, središnja je figura drveni kip čudotvorne Gospe od Staroga Grada; te je oltar prema puku drveni. U lađama su oltari sv. Ante – drveni sa slikom sveca i sv. Šimuna Bogoprimaoca sa slikom; sakristija i ostatci franjevačkog samostana iz 16. stoljeća; škropionica jedna ugrađena, a druga samostalna; zvonik s dva zvona.

#LjetouDomovini

Ljeto u Domovini: Gospa Osječka

Među našim svetištima zanimljivom se poviješću ponosi ono u osječkoj Tvrđi. Već se tri stoljeća Gospa ovdje časti i zaziva kao Gospa Osječka – Čuvarica Grada, ali to nije njezino pr(a)vo ime! Prije toga ona se štovala pod imenom Gospa Judska, jer je u Osijek došla iz mjesta Mariagyud, odnosno hrvatski: Jud, u Mađarskoj godine 1703. Njezin je boravak u Osijeku, prema prvotnom planu, morao biti kratak – dok ne mine opasnost zbog koje je napustila Jud, ali se neočekivano produžio, a njezino se štovanje već u prvim desetljećima toliko udomaćilo te se od sredine osamnaestog stoljeća odnosno od godine 1758. časti pod današnjim imenom – Gospa Osječka. Burna je bila povijest kipa Gospe Osječke. Povjesničari umjetnosti kao godinu njegova postanka s priličnom sigurnošću uzimaju godinu 1425.

Kad je u prvoj polovici 16. stoljeća Koprivnici zaprijetila turska opasnost franjevci su morali napustiti grad. Po svetom običaju onih vremena sa sobom su ponijeli i svoju najveću dragocjenost – Marijin kip s glavnog oltara. Turska je sila pregazila ne samo Hrvatsku nego i Ugarsku. Uz druge vjerske objekte bio je razoren i sikloski franjevački samostan i poharana crkva u Mariagyudu o kojoj su pastoralnu brigu vodili franjevci iz Siklosa; netragom je iz crkve nestao i čudotvorni Gospin kip. Nakon povlačenja Turaka iz Baranje i Slavonije (poslije godine 1682) počela je na cijelom oslobođenom području materijalna i duhovna obnova. Tako je bila obnovljena i crkva u Judu, ali ona je još uvijek bila bez Gospina lika. Kip je stoga darovan i prenesen u crkvu u Judu gdje je postavljen na glavni oltar.

Kip je u Judu boravio od godine 1689. do 1703. Te je godine u Mađarskoj planula Rakoczyjeva buna u kojoj su se nemilo rušile crkve, oltari, svetački kipovi i slike. 1703. godine kip je poslan na čuvanje u franjevački samostan u Osijek. No, spletom neobičnih okolnosti te nadasve ljubavlju Marijinih pobožnika, to se čuvanje neopazice pretvorilo u trajni boravak u našem gradu. Kip se čuva u Osijeku do današnjega dana.

#LjetouDomovini