#VijestiHIP
Predstavljena knjiga dr. Adolfa Polegubića „Dušobrižništvo za Hrvate u Njemačkoj”
Uoči Znanstveno-stručnog skupa o 50. obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, 24. travnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu predstavljena je knjiga dr. Adolfa Polegubića „Dušobrižništvo za Hrvate u Njemačkoj”, koja tematizira i sažima sve ono važno o dušobrižništvu za Hrvate katolike u Njemačkoj, a pritom daje povijesni kontekst nastanka i sadašnjega djelovanja hrvatskih katoličkih misija, zajednica i župa u Njemačkoj.
Nakon uvodnoga pozdrava ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislava Markića svima nazočnima, osobito biskupima Peri Sudaru i Tomi Vukšiću, nacionalnom ravnatelju Dušobrižništva za katolike drugih materinskih jezika u Njemačkoj Stefanu Schoheu, dekanu KBF-a u Zagrebu dr. fra Mariju Cifraku, svim delegatima pri Vijeću za Dušobrižništvo Hrvata u inozemstvu i prisutnim redovnicama s časnim majkama, o knjizi su govorili delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina, jedan od recenzenata knjige doc. dr. Boris Vulić, stručni savjetnik i lektor na knjizi izv. prof. dr. Danijel Labaš i sam autor Polegubić.
Knjiga „Dušobrižništvo za Hrvate u Njemačkoj” objavljena je u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni, u nizu „Diaspora croatica” knj. 24., a voditelj tog ureda, vlč. Komadina, nazvao ju je „biljegom hrvatske katoličke prisutnosti u Njemačkoj”, kratko zahvalivši autoru i preporučivši knjigu svima na čitanje. Recenzent Boris Vulić dao je detaljan prikaz Polegubićeve knjige, koja se prostire na 254 stranice, a podijeljena je u nekoliko važnih poglavlja: prvi dio ima eklezijalno-teološko uporište i nosi naslov „Pastoralna skrb KC za migrante u novije vrijeme”; drugi prikazuje dušobrižništvo za Hrvate u Njemačkoj tijekom nekoliko iseljeničkih valova; treći donosi prikaz Katoličke Crkve u Njemačkoj i suradnju s mjesnom Crkvom; četvrti dio pripada Katoličkoj Crkvi i Hrvatima u Njemačkoj, počevši od 1950-ih 20. st. naovamo; peti dio precizno analizira podatke HK misija, zajednica i župa u Njemačkoj, a u zaključnom dijelu slijede HK misije, zajednice i župe u vjerničkim očima i dio o njemačkom Savezu Caritasa u kontekstu brige za iseljenike i izbjeglice. „Knjiga zapravo prikazuje izvorno organiziranu pastoralnu skrb za Hrvate u Njemačkoj, a izlazi u pravo vrijeme kao prilog očuvanju katoličkog identiteta starih iseljeničkih skupina, ali i sve brojnijih novih doseljenika na te prostore”, zaključio je Vulić.
Stručni savjetnik na knjizi prof. Labaš svjedočio je o dugotrajnom nastajanju te knjige i dubinskoj analizi brojnih dokumenata kojima se autor služio u pisanju, pri čemu mu je osobno pomagao, a kao bitno izdvojio je autorovu marljivost, upornost, preciznost i pažljivost, kao i motive pisanja: „Ova je knjiga potaknuta trima motivima: autorovom ljubavi, zahvalnosti i odgovornosti. Pisana je iz ljubavi prema svom hrvatskom narodu, osobito prema iseljenicima iz Hrvatske u Njemačku, kojih je prema posljednjim statistikama oko 400.000. Pisana je iz zahvalnosti prema svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, pastoralnim suradnicima i socijalnim radnicima koji su utkali svoje živote u brigu i dušobrižništvo za svoje sunarodnjake, iz čega se tijekom godina razvilo 96 HK misija, zajednica i župa u Njemačkoj. Pisana je iz odgovornosti prema budućim naraštajima kojima će ova knjiga služiti kao ‘priključak’ za neke nove analize, članke, knjige, ali vjerojatno i za neke nove HK misije koje će se organizirati prema modelu novog iseljeničkoga vala iz Hrvatske.” Na kraju predstavljanja okupljenima se obratio autor Polegubić, zahvalivši Bogu i svima koji su osjetili važnost toga djela. Osobito se osvrnuo na bliske mu ljude, danas pokojne, kardinala Franju Kuharića, don Živka Kustića, mons. Vladimira Stankovića, fra Bernarda Dukića i fra Ignacija Vugdeliju. Zaključio je riječima: „Ove godine slavim svoje dvije obljetnice: 55. godinu života i 15. godinu otkako sam urednik mjesečnika ‘Živa zajednica’. Ideja za knjigu dugo je sazrijevala, osjećao sam da je moram napisati jer je zapravo nastajala neprimjetno tijekom svih mojih petnaest godina uredništva. Ostavljam je kao trajni spomen raseljenih, ali nikad izgubljenih Hrvata na širokim njemačkim prostranstvima.” Završio je poezijom iz svoje posljednje zbirke „Vršak osmijeha” i pozvao sve okupljene na prigodno druženje.
Izvor: www.ika.hr