#DuhovneVježbe
„Biti kršćanin i navjestitelj – pogled iz Biblije“, bila je tema duhovnih vježbi za hrvatske svećenike i đakone iz zapadne Europe, koje su održane od ponedjeljka 20. do četvrtka 23. ožujka u „Wilhelm-Kempf Haus“ u Wiesbaden-Naurodu, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Duhovne vježbe vodio je prof. dr. fra Božo Lujić, OFM, Sarajevo. Na duhovnim se vježbama, koje su započele zazivom Duha Svetoga, a završile zahvalnom pjesmom „Te Deum“, okupilo 47 sudionika iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Francuske, Velike Britanije, Irske i Švedske.
Pozdravnu riječ uputili su ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić i delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina. Ravnatelj dr. Markić je istaknuo kako su duhovne vježbe važne jer obogaćuju duhovnim sadržajem, ali i međuljudskim susretima i razmjenom pastoralnih iskustava.
Ujedno je podsjetio na projekte Ravnateljstva za dušobrižništvo Hrvata u inozemstvu, koje je prošle godine napunilo 50 godina od osnutka, a ove će se godine to i proslaviti. Jubilej se slavi u Zagrebu, a počinje s predstavljanjem knjige dr. Adolfa Polegubića „Dušobrižništvo za Hrvate u Njemačkoj“ 24. travnja, a nastavlja se 25. i 26. travnja znanstveno-stručnim skupom o 50. obljetnici i završava svečanom sv. misom 26. travnja u 19 sati, koju predvodi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić zajedno s hrvatskim (nad)biskupima u zagrebačkoj katedrali, provincijalima i svećenicima, koji djeluju i koji su djelovali u hrvatskom inozemnoj pastvi.
Na to se nastavlja i Susret hrvatske katoličke mladeži 29. i 30. travnja u Vukovaru. Istaknuo je kako su zadovoljni u Uredu za mlade HBK sudjelovanjem velikog broja mladih iz hrvatske inozemne pastve. Litrugiju u sklopu komemoracije Bleiburške tragedije 13. svibnja u Bleiburgu predvodi đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. Ujedno je potaknuo sudionike neka podrže Ljetnu školu hrvatskoga jezika, povijesti i kulture, koja će se održati u organizaciji Ravnateljstva, Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu od 3. do 14. srpnja u Zagrebu, te program formacije animatora mladih u organizaciji Ravnateljstva i Ureda za mlade HBK, koji će se održati od 1. do 8. kolovoza u Baškim Oštarijama.
Upoznao je sudionike i s novom facebook i web-stranicom Ravnateljstva. Na duhovnim vježbama sudjelovao je i delegat za Zapadnu Europu, voditelj HKM Nica u Francuskoj vlč. Stjepan Čukman. Predstavili su se i pastoralni djelatnici koji odnedavno djeluju u hrvatskoj inozemnoj pastvi: dr. fra Miron Sikirić (Wiesbaden), vlč. Josip Levaković (Dublin), fra Vine Ledušić (Zürich) i trajni đakon Mladen Svoboda (Ludwigshafen).
Tijekom duhovnih vježbi o. Lujić je održao pet nagovora: Božji pogled na svijet čovjeka iz Božje perspektive, Nova Isusova otvorena antrologija, Zdrav i integralan čovjek Božje vladavine, Stav spram Božjega kraljevstva: stav primanja – stav djeteta i Stav spram Božjega kraljevstva – stav davanja. O. Lujić je istaknuo kako pojam obraćenje uključuje promjenu, a ta je promjena shvaćena različito u Starom i Novom zavjetu.
To je prije svega promjena mišljenja, nutrine. Čovjeka na promjenu uvjetuju razne vanjske i nutarnje aktivnosti. Kršćanstvo nije ideologija jer se ono mjeri prema osobi i djelu Isusa Krista, a ne prema ideji. Božje kraljevstvo nije proizvod čovjeka već Boga. Svaka promjena polazi od čovjeka kao osobe. Nema velikih promjena koje bi došle revolucijama. Istinska revolucija nastaje kad se čovjek mijenja, a onda on mijenja druge, pa i sustave. Cjelokupna stvarnost u kojoj postojimo jest riječ, a ta je stvarnost dijalog. Božje djelovaje ide prema ljudskom srcu. Sluga Božji je u odnosu prema Bogu i prema čovjeku. Isus je taj koji može prstupiti Bogu. Isus je milostiv, milosrdan. Ima suosjećanje prema drugim ljudima, kazao je dodavši kako je čovjek po sebi otvoreno biće. Svaki pokušaj da se čovjek zatvori stvara od njega bolesnog čovjeka.
Isus je bio otvoren prema Bogu i prema čovjeku, a to i njegovi učenici trebaju primijenjivati u svom životu. Razdijeljen je čovjek uvijek nezadovoljan i nesretan. Nije dobro da čovjek živi sam. Ako čovjek dugo živi sam, to može imati posljedice za njega i njegovu antropologiju. Isus je liječio bolesti. Isus nije liječio sve bolesti. Liječio je oči, uši, govor, noge, duh, gubu. To su sredstva čovjekove komunikacije. Čovjek je u svojoj biti odnos – komunkacija. Najbolje se vidi koliko je tko psihički zdrav kad se vidi što govori. Čovjek može izgledati u redu, ali mu može duh biti bolestan. Čovjek se izriče govom, ponašanjem, gestama, ljutnjom i sl.
Uvijek je važnije bit nego vanjština. Središte čovjekova bitka je relacija, usmjerenje prema drugome. Kad govorimo o izlječenjima, govor i slušanje u Starom zavjetu spadaju u bit čovjeka. Čovjekova komunikacija izražava čovjeka. Svaki prekid te relacije pokazuje se kao bolesno stanje, što čovjeka prikraćuje i čini ga bolesnim. Isus je liječio ljude na zamolbu pojedinaca. On je usput i liječio ljude, ne sve ljude i ne sve bolesni. Nije liječio masovno. Isus istjeruje nečiste duhove. Istjerivanje je uvijek iskazivanje sile. Isus se sukobljava s nekom silom, ali nije to na razini izvanjskoga, već duha. Isusova snaga protiv neke druge duhovne snage. U tom sučeljavanju Isusa nutarnja snaga se pokazuje jačom i oslobađa čovjeka. Oslobađa ga zla koje se nalazi u njegovu biću.
Čime Isus liječi ljude? Liječi svojim duhom i svojom osobom. Samo osoba liječi osoba, samo duh liječi duh. Nezadovoljnici razaraju sebe i zajednicu. Pozitivna osoba, pak stvara pozitivnu atmosferu i zajednica je profitirala što je u toj zajednici, kazao je. „U kontekstu današnjeg vremena je potrebna komunikacija, te je potrebno izgrađivati osobu koja je otvorena prema svijetu u kojem živimo, prema ljudima s kojima radimo, a nadasve prema Bogu kao duhovnoj vertikali. Iz toga proizlazi, da naš odnos pastoralnog radnika osobito u dijaspori uza sve poteškoće, treba biti obilježen spremnošću na susret s drugim, drugačijim pa nekad nečim i negativnim i to uspjeti onda prevladati pomoću evanđelja“, zaključio je voditelj duhovnih vježbi prof. dr. fra Božo Lujić.
Središnji događaj duhovnih vježni bila su misna slavlja, koja je uz prigodni nagovor predvodio o. Lujić, a bila je prigoda i za pokorničko bogoslužje, pobožnost križnog puta i osobne molitve. Misna slavlja pjesmom su i glazbom animirali voditelj HKM Göteborg u Švedskoj vlč. Mladen Vuk i voditelj HKM Siegen u Njemačkoj vlč. Vinko Puljić.
Dr. Adolf Polegubić